Svečanost povodom proslave 70 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Svibovski Otok održana je 22. studenoga.
Ovo sada već „penzionersko“ društvo svoje prve vatrogasne korake započelo je davne 1933. godine u Ivanjoj Reki gdje je djelovalo vatrogasno društvo unutar kojeg su bili i članovi naselja Hruščica, Sop, Svibje i Svibovski Otok. Zbog velikog broja entuzijasta, požrtvovnih i hrabrih ljudi 1952. godine donosi se povijesna odluka za Svibovski Otok i sve njegove stanovnike, osniva se Dobrovoljno vatrogasno društvo Svibovski Otok na čelu s prvim predsjednikom Dragutinom Klepcom. Korak po korak, ciglu po ciglu uz predan rad i volju mještana niknula su i dva vatrogasna doma, jedan u Svibovskom Otoku, a drugi u Sopu. Razvojem infrastrukture i povećanjem društva nabavljaju prvu motornu pumpu marke ILO, a kasnije i pumpu Magirus čime povećavaju operativnu spremnost društva. Dio društva 1966. godine osniva DVD Sop-Hruščica, no DVD Svibovski Otok ne prestaje sa svojim radom, već se zalažu za svoj kraj te nastavljaju štititi svoje stanovnike i njihovu imovinu u narednim godinama.
Nakon godina djelovanja, truda, rada, odricanja i ljubavi prema vatrogastvu u potresu 2020. godine vatrogasni dom DVD-a Svibovski Otok dobiva crvenu naljepnicu i zabranu uporabe te tako i društvo biva prisiljeno privremeno zaustaviti operativno djelovanje. Na sreću stanovnika uz puno razgovora s Općinom Rugvica i načelnikom Matom Čičkom koji je i sam član DVD-a Svibovski Otok dom se obnavlja od temelja do krova te je danas jedan od najmodernijih domova na ovim prostorima koji krasi zajednicu i izaziva velik ponos svojih članova i stanovnika.
Povodom 70 obljetnice nagrađeni su članovi društva s visokim stažem, trudom i zalaganjem, a posebna priznanja odnosno spomen lente dobila su i sva prijateljska društva te neki posebni ljudi koji su godinama uz DVD Svibovski Otok. Najveće priznanje dobio je Marijan Hajtek s nevjerovatnih 50 godina u društvu i nagrađen je zlatnom vatrogasnom plamenicom. Moramo spomenuti još jednog posebnog gospodina, a to je Stjepan Ranec-Giga koji je primio zahvalnicu za sve godine koje je pomagao članovima i DVD-u Svibovski Otok.
Vrlo emotivan bio je predsjednik Krunoslav Klepac koji je na rubu suza održao kratak govor. Rekao je kako je bilo vrlo teško uči u novoobnovljen vatrogasni dom jer su sve uspomene one iz najranijeg djetinjstva pa sve do danas ostale u onom starom ruhu. No bio je svjestan kako moraju gledati u budućnost i znao je da će biti ponosni na ono što slijedi. Marljivih ruku članova, neprospavanih noći dom su uredili po svom ukusu kako bi mogli stvarati nove uspomene i prepričavati svojoj djeci kako je to izgledalo ranije. Posebno je istaknuo jednog čovjeka, također vatrogasca i člana upravo DVD-a Svibovski Otok, načelnika Općine Rugvica Matu Čička. Čovjeka koji je učinio sve kako bi dom krenuo u obnovu i kako bi se vatrogastvo u Svibovskom Otoku vratilo na slavne staze. Od srca mu je zahvalio te ga pozvao da i sam uputi nekoliko riječi.
Načelnik Mato Čičak bio je također vrlo emotivan te se prisjetio svojih prvih vatrogasnih koraka i priča svog djeda o počecima vatrogastva u Otoku Svibovskom. Prisjetio se nekih početaka i dogodovština te kako su se svi kao generacija upisali u vatrogastvo te su pobjeđivali sva društva iz Općine. Naglasio je kako je ponosan i sretan što se dom obnovio te se nada da će se DVD Svibovski Otok vratiti na stare staze slave i uspjeha. Poručio je kako uskoro kreće izgradnja doma za DVD Savski Nart koji je svoj dom ustupio za prenamjenu u dječji vrtić. Rekao je kako želi završiti priču i za DVD Oborovo te kako su spremna sredstva za izgradnju vatrogasnog centra u Rugvici.
DVD Svibovski Otok tako se može pohvaliti zavidnim domom, ali ono što je njima kao društvu najvažnije na čelu s predsjednikom Krunoslavom Klepcom, zapovjednikom Stjepanom Cerenom i tajnikom Leonardom Kepcom su njihovi članovi, mještani, složnost i sigurnost svih tih hrabrih i plemenitih ljudi koji spašavaju živote već 73 godine. Neka potraju barem još toliko i još više uz vatrogasni pozdrav „Vatru gasi, brata spasi!“. Leonarda Dragojević
