Volonterstvo je jedan od temelja modernog društva u kojem pojedinac vlastitim angažmanom, svojim radom, vještinama i kompetencijama dobrovoljno pomaže i gradi zajednicu, doprinoseći razvoju građanskog aktivizma, solidarnosti i humanosti, a u Hrvatskoj danas brojne su situacije u kojima je potrebno iskazati nesebičnost. Jedna od takvih situacija zadesila je petrinjsko i glinsko područje prilikom razornog potresa krajem 2020. godine.

Dugoselski mag. ing. građevinarstva Krešimir Mićić, zajedno s kolegom Igorom Sušilovićem koordinirali su timom stručnjaka (građevinskih inženjera, arhitekata, inženjera strojarstva i elektrotehnike te drugih tehničkih struka) kako bi pomogli građanima Gline čiji su domovi stradali u potresu i kojima je bila upitna životna sigurnost, a sve terenske aktivnosti obavljali su volonterski. Tijekom rada njihovog lokalnog stožera obrađeno je više od 5.500 prijava na području Gline te je pregledano više od 90% zgrada, od čega veliki broj je pregledan i nekoliko puta zbog oštećenja tijekom naknadnih potresa. Radi svog požrtvovnog, ali prije svega stručnog rada, inače organiziranog u sklopu Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo i centralnog Stožera, Krešimiru Mićiću i njegovom kolegi Sušiloviću uručena je najznačajnija nagrada u građevinarstvu – KOLOS, koja im je dodijeljena od strane Hrvatske komore inženjera građevinarstva ove godine.

Povodom skorog obilježavanja Međunarodnog dana volontera 5. prosinca, ali i povodom ovog značajnog uspjeha zamolili smo našeg sugrađanina da nam se predstavi:

„Zovem se Krešimir Mićić, suprug i otac dvoje djece. Rođen sam u Slavonskom Brodu 12.06.1989., a u Dugo Selo smo se doselili 1991. godine gdje sam pohađao osnovnu školu. Srednju školu završavam u Zagrebu i upisujem Građevinski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu. Tokom studiranja radio sam u projektnom uredu gdje stječem bolji uvid u struku te se nakon završenog studija zapošljavam u obiteljskoj firmi koja aktivno posluje od 1996. godine. Kako firma posluje u izvođenju građevinskih i obrtničkih radova, 2014. godine po prvi puta se susrećem s gradilištima koje sam nekad gledao u projektima. Neki od klijenata firme su i korporacije na svjetskoj razini te za njih izvodimo projekte diljem Europe, pa tako obilazim neke od glavnih europskih prijestolnica (Stockholm, Kopenhagen, München, Milano, Firenza, Prag…) a i neke od država Balkana (Makedonija, Albanija, Crna Gora, Kosovo, BiH i Srbija). 2019. godine izabran za potpredsjednika Hrvatske udruge izvođača suhe gradnje te aktivno unutar udruge radim na izdanju knjige standarda i normativa u suhoj gradnji.“ 

  • Molili bi Vas da pojasnite široj javnosti što je nagrada Kolos te koje je kriterije bilo potrebno ispuniti za kandidaturu? Što za Vas osobno znači dobivanje nagrade Kolos?

„Kolos je nagrada koja dodjeljuje Hrvatska komora inženjera građevine. Dodjeljuje se u više kategorija (geotehnika, hidrotehnika, konstrukcije i sl.) za važan doprinos, napredak i prepoznatljivost struke, a nominiraju vas kolege iz komore. Nakon toga Povjerenstvo komore donosi odluku o prihvaćanju ili ne. Nagrada Kolos se ne dobije svaki dan, pa niti u karijeri. Nagrada mi je ponos i potvrda za sve stečeno znanje, a i poticaj i energija za daljnji napredak i razvitak struke kojom se bavim.“ 

  • Nagrada Vam je uručena na temelju Vašeg nesebičnog rada na terenu pogođenog potresom u Glini – kako je taj rad bio organiziran, u kojem ste ga razdoblju obavljali, koji su bili Vaši zadaci i ciljevi, itd.

„Dana 28.12.2020. U 6.28 ujutro dogodio se prvi potres u Petrinji intenziteta 5.0 prema Richteru. Kako sam aktivno sudjelovao u stožeru inženjera i u zagrebačkom potresu, dan poslije (29.12.) dobio sam poziv da dođem u Petrinju. Tamo sam u dogovoru s profesorom Atalićem (voditeljem stožera inženjera), s kolegom Igorom Sušilovićem krenuo u obilazak gradskih objekata u Petrinji. Nakon par sati odlazimo u grad Glinu gdje kolega Sušilović živi te krećemo u pregled objekata grada koji su potrebni za funkcioniranje grada (gradska uprava, dom zdravlja, dom kulture). Naime, sve kolege su došli u Petrinju, a u Glini u tom trenutku nije bilo nikoga. Tijekom pregleda objekta gradske uprave dolazi do potresa od 6.2 prema Richteru s epicentrom svega 3-4 km od nas. Kasnije poslije podne osnivamo podružnicu stožera inženjera u Glini te aktivno krećemo u organizaciju na otklanjanju posljedica od potresa. U svemu što je uslijedilo veliku pomoć nam je pružao Ured za upravljanje hitnim situacijama u gradu Zagrebu u kojem radi još jedan Dugoselac, Dalibor Belegić. Naša podružnica stožera davala je podršku inženjerima na području Petrinje i dala je veliki obol u zagrebačkom potresu. U podružnici koju smo vodili sudjelovalo je preko 60 inženjera te smo svakodnevno bili u korespondenciji s gradskim vlastima, policijom, vatrogascima i Hrvatskim Crvenim križem.  Naš cilj je bio napraviti brze preglede građevina te ocijeniti stanje konstrukcije (crvene, zelene i žute naljepnice) te prikupljati podatke o nastaloj šteti na području Gline. Ti Podatci kasnije su se koristili za podloge procjena koje su išle prema Svjetskoj banci i sl. te su bili jedini podatci koji su govorili o pravom stanju na terenu i kojima su se mediji najviše bavili.“ 

  • Koja je bila Vaša motivacija za volontiranje?

„Moje prvo volontiranje je bilo nakon potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine. Osjećaj biti dio cjeline koja čini tako važnu stvar za društvo i koja je prepoznata je neopisivo. Povjerenje ljudi kojima smo dolazili u kuće i stanove te olakšanje koje smo im donosili kad bi nas vidjeli je stvarno ohrabrujuće. Nažalost nosili smo i dosta loših vijesti. Kod petrinjskog potresa nisam niti razmišljao o tome trebam li poći nego sam samo otišao. Supruga nije bila najsretnija. Iako sam doživio taj potres s građanima Gline i trenutak koji ne bih ponovno poželio, iskustvo, osjećaji i prijateljstva su neprocjenjiva. Danas srećem te kolege po gradilištima i uvijek pričamo o tim trenutcima.“ 

  • Nakon Vašeg rada na terenu smatrate li da je potrebno i dalje pružati pomoć na potresom pogođenom području, i kako?

„Naime, na tom području je i prije potresa trebala pomoć ali sada je situacija prešla sve granice. Potrebno je što prije donijeti zakone i stupiti u obnovu. Također, nije dovoljno samo obnoviti kuće nego i razviti samo područje. Sada je dobra prilika da se unaprijedi infrastruktura, industrija i poljoprivreda jer obnovljenim kućama se neće imati tko vratiti ako ne bude posla. Potres je mnoge ljude iselio, a bude li ovakva situacija potrajala, isti ljudi se neće vratiti.“ 

  • Koje su Vaše daljnje aktivnosti, ambicije u karijeri?

„Moje daljnje ambicije su na razvoju obiteljske firme uvođenjem novih pristupa, tehnologija i obuci zaposlenika. Gledati kako nešto napreduje stvara osjećaj ponosa.“ 

Iva Grgić Ozimec

 

  • 11
  • 22
  • 33
  • 44
  • 55
  • 66