Krajem školske godine OŠ Josipa Zorića odlaskom u mirovinu napustila je učiteljica razredne nastave gđa Radojka Lulić. Na svečanom dijelu posljednje sjednice Učiteljskog vijeća za proteklu godinu njezini su je kolege ispratili uz prigodno obraćanje ravnateljice Mare Mamuze i osvrt na trenutke zajedničkog pedagoškog rada, a iznad svega brojna prijateljska druženja koja su ostavila duboki trag i nadrasla okvire svakodnevnog rada u školi.
Gospođa Radojka Lulić najveći je dio svog profesionalnog djelovanja ostvarila u dugoselskim osnovnoškolskim ustanova dolaskom na radno mjesto učiteljice nižih razreda tadašnje OŠ Stjepana Bobinca Šumskog 1. travnja 1981. Iako jedna od mlađih djelatnica u ondašnjem kolektivu, ubrzo je prepoznata kao marljiva učiteljica, a njezinim profesionalnim kvalitetama pripisan je entuzijazam i osobiti interes za estetska uređenja školskog prostora, kreativnost i neumornost u pripremi svečanosti te zalaganje za uključenost škole u javna i kulturna događanja u gradu. Vremena su se mijenjala, kolektiv i broj učenika rastao, no pred nastalim je izazovima uvijek pronalazila pravu mjeru i nepogrešivo primjenjivala svoju odgajateljsku metodu u sve zahtjevnijem okružju učiteljskog poziva. Obrativši se na sjednici kolegama sadašnje Osnovne škole Josipa Zorića upravo je to istaknula kao najvažniju stvar u profesionalnom radu učitelja – nikada ne zaboraviti da se unatoč kompleksnom odnosu prema učeniku, ispred učitelja u prvom redu nalazi dijete, čovjek u nastajanju, i da metoda, koja proizlazi iz ljubavi prema odabranom zvanju, ne može biti manjkava ni kad su nedostatna sredstva za idealnu nastavu, ni kad su nedostatni drugi uvjeti koje pretpostavlja život današnjice. U svojih je četrdesetak godina prosvjetnog staža brojnim naraštajima učenika stvorila temelje za daljnje obrazovanje, ali izgradila i nenametljiv ugled među kolegama prenijevši im svoje iskustvo i postala primjer dobrog učitelja i člana kolektiva na kojeg se može računati.
Osim kao učiteljicu mnoštva dugoselske djece, među kojima su neka s vremenom postali njezini kolege, a ona učiteljica i njihove djece, gospođa Radojka Lulić našim je sugrađanima poznata i kao susretljiva osoba te neizostavno ime, dežurna kreativka iz „stare“ škole, kada su u pitanju lokalna događanja poput sajma cvijeća i adventska okupljanja, maskirne povorke i uskršnji susreti s kojih se nerijetko vraćala s priznanjima za svoja kreativna postignuća. „Odlazak u mirovinu predstavlja stanovitu promjenu i za pojedinca i za kolektiv, ali, poznavajući našu Radu, družit ćemo se na izletima i drugim okupljanjima naših djelatnika i članova Kluba prijatelja škole te joj želimo svako dobro na početku jedne nove životne etape“, poruka je ravnateljice, kolegice i prijateljice Mare Mamuze.
I.Klasnić
