Fanika Haiman rođena je u Božjakovini 27. srpnja 1871. godine. Pjevanje je diplomirala 1889. u školi Hrvatskog glazbenog zavoda u klasi Ide Wimberger. Nakon usavršavanja u Beču, postala je članicom Hrvatskog narodnog kazališta 1897.

Bilo je to u vrijeme znamenitog intendanta Stjepana Miletića (1868.-1908.). Okušala se u vrlo različitim ulogama. Debitirala je ulogom Filipjevne u operi Evgenij Onjegin, zatim je pjevala manje mezzosopran i alt uloge u operama i operetama, a počela je i intenzivno glumiti u komedijama i salonskim igrama. Prvi uspjesi su vezani uz jednu od Walküra u istoimenoj Wagnerovoj operi, zatim uloga Liverotto u operi Lucrezia Borgia (G. Donizetti), Krčmarica u Borisu Godunovu Musorgskog ili iz domaćeg repertoara, uloga Klotilde u Malom divljanu Ivana Zajca. Vrlo je aktivna bila i u operetnim ulogama, pa se naročito pamte njezini nastupi u Barunu ciganinu J. Straussa ml., u ulozi Mirabelle, ili kao Eveline u Maloj Floramye Ive Tijardovića. Različitost njezina repertoara je naročito došla do izražaja u komediografskim ulogama, od komedija Georgea Bernarda Shawa pa do uloge Barbare u Gričkoj vještici Marije Jurić Zagorke. Posebno je bila zapamćena kao Miss Prism u slavnoj komediji Glavno je zvati se Ernest Oscara Wildea. Njezin posljednji nastup na sceni zabilježen je 7. travnja 1930. kao Corinne u opereti Pobjednica oceana Ž. Hirschlera. Iako je tijekom svoje karijere uglavnom tumačila epizodne uloge, zapamćena je po svojoj temeljitosti i predanosti radu, i vrlo rano je ubrajana među stupove repertoara HNK. Veliku popularnost je stekla upravo svojim urođenim darom za karakterizaciju likova, pojačanim vrlo preciznim proučavanjem i najmanje uloge. Varirajući intonaciju glasa, mimiku i geste, kako piše Slavko Batušić, „stvorila je čitavu galeriju originalnih tipova“. Uspješno je nastupala i na zagrebačkoj kabaretskoj sceni, glumeći i ženske i muške uloge. Umrla je 10. travnja 1930. godine u Zagrebu nakon zatrovanja krvi uzrokovanog porezotinom na prstu.