________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Kapetan duge plovidbe Aron Baretić ABe uplovio je protekle subote, 29. listopada, u sigurnu luku svih pjesnika, pisaca i kreativaca – dugoselske Stare krovove, kako bi predstavio svoju drugu knjigu autobiografskih putopisnih priča – „43° na lijevo“.

 

Zbirka je to 23 priča i crtica, svojevrsni nastavak njegove prve knjige pod nazivom „Uspomene jednog sumanutog“ koja je obuhvatila 15 autobiografskih priča, a kapetan Baretić kroz obje knjige donosi iskustva koja je doživio tijekom 33 godine plovidbe svjetskim morima i plavim krugom.

„Treća sam generacija pomoraca u obitelji. Mojeg nonića, očeva oca, njegova je majka 1909. godine kao dijete od dvanaest godina odvela na prvi ukrcaj, a navigal’ je više od pedeset godina. Zatim je moj otac upisao pomorsku školu u Bakru te je navigal’ osamnaest godina, a onda sam i ja krenuo njegovim stopama. Tradiciju i četvrtu generaciju nastavlja moj stariji sin Raul koji je završio Pomorski fakultet, dok mlađi ne želi tim stopama, što mu uopće ne zamjeram. Na prvo putovanje sam krenuo 1984. godine s nenavršenih 19 godina i od tada sam od kuće odlazio 55 puta, a to je ipak najteže“, kazao je Baretić koji je te večeri iz Rijeke stigao sa svojom sestrom koja je također posvjedočila koliko je pomorski život „kruh sa sedam kora“. Ona je istaknula kako život pomoraca u vrijeme njihova oca i sada je puno drugačiji – kada se stupanj komunikacije i veza prije svodio samo na telegrame, a sada postoji Internet, Skype, Facebook čime odvojenost nije toliko nepremostiva.

Od autora doznajemo da je 43° - točka gotovog prevrtanja broda koju je osobno doživio, no na svu sreću katastrofa je izbjegnuta. Bilo je još nekih opasnih situacija, prijevoza slijepih putnika, susreta s naoružanim osobama, no s gusarima se nikada nije susreo. Naravno zabilježeni su i lijepi trenuci, posebno lijepi opisi beskrajnog plavetnila, a najviše ističe duhovite epizode – kada je na Newfoundlandu u jednom lokalnom baru postao svima najbolji frend jer je naručio pravu pivu ili njegovo čuđenje da se gulaš može kuhati s krumpirima, a ne samo s paštom ili rižom. Neke od tih uspomena kapetan nam je živo ispričao, poneke pročitao, u potpunosti nam približivši život pomorca. Prisutni su s velikim zanimanjem slušali kapetana, stoga ne čude brojna pitanja na kraju.  

„Svoje knjige nikada ne prodajem, poklanjam ih“, poručio je kapetan nakon održanog predstavljanja podijelivši svima potpisane primjerke svojih knjiga, a druženje s autorom, uz glazbeni nastup Nevena Duževića, potrajao je do večernjih sati.

Aron Baretić-ABe je dosada objavljivao pjesme izdavši tri samostalne zbirke pjesama „Ja kao ja“ (Zigo, 2011.), „Gotovo zaboravljena sjećanja“ (Zigo, 2013.) i „Ponovo kompletan“ (Zigo, 2015.), prozni prvijenac „Uspomene jednog sumanutog“ (Zigo, 2017.) te zbirku proze u pjesmi „Razgovori s tobom i samim sobom“ (Ritam misli, 2020).

I.G.O.

 

  • 11
  • 22
  • 33
  • 44
  • 55