Gradska knjižnica Dugo Selo ugostila je jednu od najpoznatijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja, Moniku Herceg. Rođena Sisčanka odrastala je u selu Pecki (zaseoce Bjelovac), srednju školu završila u Petrinji. Studira fiziku na Sveučilištu u Rijeci, živi u Zagrebu. U zanimljivom razgovoru s ravnateljem Knjižnice Predragom Topićem otkrila je više o svom spisateljskom, ali i životnom putu.
Oduvijek ju je privlačilo pisanje, a zaljubila se u fiziku te se ipak odlučila za taj studij jer kako joj je rekla njena profesorica „uvijek će moći pisati s fizikom dok se s komparativnom književnošću neće moći baviti fizikom“. Iako je vječni student, nimalo ne žali što je upisala fiziku jer joj puno pomaže u pisanju, pogotovo kod rješavanja određenih problema. Osim toga, što se više uči bolje se piše, upravo joj je čitanje stalni trening.
Nadarena autorica vraća se na tri teme: žene, ljubav i odnose koji su ostvareni ukoliko postoji razumijevanje. O njenim izvanrednim stihovima govore i nagrade. Dobitnica je književne nagrade Goran za mlade pjesnike 2017. i nagrade Kvirin za mlade pjesnike 2018. godine. Njezina zbirka poezije Početne koordinate nagrađena je nagradama Fran Galović, Slavić i međunarodnom Mostovi Struge. Njome se autorica upušta u avanturu promišljanja i ispisivanja događaja i osoba vezanih uz tematiku vlastitog porijekla, iznova gradeći iz pjesme u pjesmu vlastiti, fluktuirajući identitet, koji se od ishodišta neprestance mijenja u prostoru i vremenu.
Za svoju drugu objavljenu zbirku Lovostaj dobila je nagradu Na vrh jezika. Godine 2020. napisala je svoj prvi dramski tekst Gdje se kupuju nježnosti koji tematizira nasilje nad ženama, transgeneracijske traume i odnose u patrijarhatu. Dobila je nagradu HNK-a. Objavila je treću knjigu poezije Vrijeme prije jezika u izdanju Frakture koja je također naišla na dobre kritike te je dobila nagradu Zvonko Milković. Za kratku dramu Mrtve ne treba micati osvojila je regionalnu nagradu Priče s balkona, priče s Balkana. Za dramu Zakopana čuda dobila je treću nagradu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Godine 2021. za dramu Ubij se, tata dobila je nagradu Marin Držić. Godine 2021. postala je jedna od dobitnica nagrade Strašne žene. Prevedena je na više od 15 jezika, a poznata je kao aktivistica i zagovarateljica jednakopravnosti žena i prava migranata. Radi kao urednica, trenutno uređuje knjigu Vanesse Monfort „Žena bez imena“ o prvoj španjolskoj dramatičarki Mariji Martínez Sierra. Također, priprema novu zbirku pjesama čija je tema njena Banija poslije potresa. Kako se čulo, s nestrpljenjem se očekuje novo djelo ove iznimne pjesnikinje i dramatičarke u čijim je stihovima, u interpretaciji Ljiljane Katić, večeras uživala i dugoselska publika u Gradskoj knjižnici.amš
