Premda je sezona kolinja već odavno u tijeku, rijetko je u kojem dvorištu u Ostrni bilo moguće ovih dana pronaći ekipu koja se našla na ovakvom događanju. Naime, ono što je nekada imala svaka kuća, odnosno gospodarstvo u ovome mjestu, danas je postalo raritet toliko rijedak da o njemu mogu pisati novine. Jedan od posljednjih koji je imao pravo „domaće“ kolinje je Željko Bajs, koji je danas okupio ekipu prijatelja koji su mu pomogli da „rastrančira“ i u vrhunske domaće proizvode pretvori dvije debele svinje koje su, zajedno, imale gotovo petstotinjak kila.
Željko i njegova supruga Marica othranili su spomenute svinje, a u pomoć su mu došli vrhunski znalci za proizvodnju špeka, masti, čvaraka, kobasica, prezvušta i svega onoga što se tradicionalno proizvodilo za ugodno preživljavanje zime.
Glavni mesarski majstor Pepi, uz stručnu suradnju svog pomoćnika Bastalca, stručnjaka za punjene kobasica iz tradicionalnog „topa“, došli su iz Rugvice, po Bajsovoj ženinoj liniji, ali su revnosno pomagali i susjedi iz Ostrne. Naravno da je gospođa Marica određivala mesaru šta će se na koji način obraditi, isprobala smjesu i odredila duljinu kobasica, ali i Željka se je nešto pitalo, prvenstveno oko čišćenja crijeva i želudaca za prezvušt.
Tradicija nije umrla, kaže ponosno Željko, uz odobravanje supruge Marice, a posao je i gušt jer je poziv na kolinje danas postao rjeđi i cjenjeniji od poziva na svadbu.
Uz standardnu obradu mesa za „škrinju“ i sušenje, te krvavice i tradicionalne viršle, Bajsovi su proizveli i „prezvušt“ po starinskoj recepturi, te, kao posebni raritet, danas već rijetko spominjane „bele devenice“! Uz jetrica i friško meso iz protvana te, o tradiciji koja izumire, bilo je daleko lakše razgovarati.
Doduše, Bajs se svojim težakima morao ispričati što je ove godine kolinje nešto kasnilo, odnosno što nije bilo prema tradiciji za 29. studenoga. „Kaj ćete, rekao je, prasice se vičiju pa tu nema pomoći!“ Drugim riječima, neke stvari naprosto morate pričekati!
nhm
