Zvonimir Pužar rođen je 30. siječnja 1875. rođen je u Zajezdi pored Budinščine.

Njegov otac Mijat je bio učitelj koji je još iste godine premješten u Lupoglav. Zvonimir je pohađao školu u Lupoglavu. U Križevcima uči tipografski zanat. Živio je i radio u Požegi, Virju, Varaždinu, Petrinji, Zagrebu i Križevcima. U Zagrebu je radio i u tiskari braće Radić. Od 1917. pa do smrti 1926. radio je na poslovima zbrinjavanja potrebite djece, posebno palih hrvatskih vojnika, kao pomoćnik Đure Basaričeka. Napisao je brojne povijesne pripovijetke i romane domoljubnog karaktera. Posebno mu je značajan zbornik Križevački štatuti (1912.) koje potpisuje kao Pajdaš Zvonko iz Vupoglave (Lupoglava). Predstavljaju najstarije i najpoznatije hrvatske vinsko-pajdaške regule koje je godinama sakupljao. Žanrom su mješoviti, a u njima se nalaze i dramski, lirski i retorički oblici. Za nas su posebno zanimljive knjige crtica o razbojniku Joci Udmaniću koji je 1860-tih djelovao i na području dugoselskog kotara. Prvi rad o Joci Udmaniću objavio je Pužar pod pseudonimom Ljudevit Mijatov Derešanec kao Krvavi listovi iz života glasovitog hajduka Joce Udmanića kod J. Dujaka u Sisku 1902. Zvonimir Pužar se često vraćao u Lupoglav što potvrđuju potpisi ispod njegovih brojnih članaka. Umro je u Zagrebu 1926. godine.