Branko Sruk je rođen u Dugom Selu 15. srpnja 1921. godine. Kao nagrađivan učenik upisuje realnu gimnaziju u Zagrebu. U Zagrebu se susreće s komunističkim idejama. Organizator je i surukovoditelj esperanto tečaja u Dugom Selu koji traje od prosinca 1939. do kraja travnja 1940.

U jesen 1941. upisuje Poljoprivredno-šumarski fakultet. Početkom 1943. napušta fakultet i odlazi u partizane, u Moslavinu, u odred gdje sudjeluje u borbama. Postaje komesar bataljuna, no ubrzo odlazi na dužnost u Rajonski obavještajni centar Prigorje na području Zagrebačkog okruga. Nakon rata radi u RO „Božjakovina”, a prije umirovljenja u Centru Stančić.

Mnogo je pisao je o međuratnoj povijesti dugoselskog kraja, a najviše o povijesti antifašističkog pokreta. Od 1968. do 1973. pisao je u Dugoselskoj kronici. God. 1981. izašla je njegova knjiga Revolucionarno doba i narodnooslobodilačka borba u dugoselskom kraju, u izdanju Kajkavskog spravišča iz Zagreba. Suautor je i zbornika Revolucionarni pokret u dugoselskom kraju 1918-1945 (Dugo Selo, 1986.). Umro je u Gračecu 28. ožujka 2000. godine.