Vinko Šeringer rođen je 20. ožujka 1962. u Črnomelju u Sloveniji.

Nižu gimnaziju završava u Karlovcu, a učiteljsku školu u Zagrebu 1888. Učiteljuje u Kamanju i Domagovićima (1888.-1901.) U Brckovljane je premješten 1901. godine. U njegovo je vrijeme je 1903. godine sagrađena nova škola. Vrlo je aktivan u društvenom životu Brckovljana. U vodstvu je vatrogasnog društva i pomaže u sastavljanju pravilnika. Sudjeluje u radu gospodarske udruge te kao njezin predstavnik ide na sastanke u Zagreb. Drži gospodarska predavanja na Državnom dobru u Božjakovini i okolici, a neka od njih je objavio i u periodici (Seoski gospodar i dr.). Piše i članke i o položaju učitelja i njihovim plaćama. Godine 1907. premješten je u Srijem, a od 1913. radi u školi na Borongaju sve do mirovine 1925. godine. Bio je dugogodišnji član Hrvatskog pjevačkog društva „Kolo“. God. 1899. izdaje u Zagrebu Priručni rječnik tudjih riječi i fraza, prvi hrvatski rječnik stranih riječi. Drugo, prošireno izdanje s 4500 riječi izlazi 1906. dok učiteljuje u Brckovljanima (kasnije je tiskano još dva izdanja). God. 1934. izlazi njegov Najnoviji bon-ton ili uputstvo kako da se odijevamo i ponašamo u boljem društvu. Napisao je i više o značaju glazbenog odgoja jer je i sam bio vrstan zborovođa i orguljaš. Izbor njegovih članaka objavljen je u zborniku Tri učitelja (Dugo Selo, 2013.). Umro je u Zagrebu 26. studenog 1945. godine.