Na današnji dan, prije točno 250 godina, u Zagrebu je 20. listopada 1770. rođen Janko Drašković, hrvatski političar i preporoditelj.
Vojnu karijeru (1787. – 92.) morao je prekinuti zbog bolesti. U politički život stupa u vrijeme obnove ustavnosti 1825. Godine 1832. objavljuje svoje glavno djelo: Disertatia iliti Razgovor Darovan gospodi poklisarom zakonskim i budućem zakonotvorcem Kraljevinah naših za buduću Dietu ungarsku odaslanem, koje predstavlja središnji politički, gospodarski i kulturni program hrvatskoga narodnog preporoda. Zalaže se za samostalnu hrvatsku vladu, obnovu banske vlasti, narodni jezik kao službeni, sjedinjenje hrvatskih zemalja i stvaranje Velike Ilirije (Trojednica s Bosnom i slovenskim zemljama). Od 1832. do 1836. zastupnik je Hrvatskoga sabora u velikaškoj kući Ugarsko-hrvatskoga sabora. Zaslužan je za širenje preporodnih ideja među hrvatskim plemstvom. Jedan je od utemeljitelja Čitaonice ilirske. Godine 1848. povlači se iz čelništva Narodne stranke i zbog starosti otklanja bansku čast, ali i tijekom posljednjih godina života sudjeluje u radu Sabora i u političkom životu Hrvatske.
Janko Drašković je pripadnik slavne plemićke obitelji koja je uvelike obilježila našu povijest. Njegove veze s dugoselskim krajem nisu velike, ali ćemo ih svejedno spomenuti.
Majka Jankova bila je Eleonora Felicita Malatinski Drašković. Svoja je pisma mužu Ivanu pisala najčešće na imanjima u Brezovici i Božjakovini još kada su njeni sinovi Janko i Juraj bili dječaci. Iako nemamo direktnih dokaza, samo po sebi je razumljivo pretpostaviti da je Janko dio djetinjstva proveo u Božjakovini.
Jankov brat Juraj (1773. – 1849.) nakon smrti oca Ivana naslijedio je posjed u Božjakovini. Naš veliki ilirac je često navraćao u Božjakovinu na Jurjev posjed o čemu svjedoči prepiska dva brata. Kasnije se 1830. seli u Švicarsku. Braća su se još jednom našla 1837. u Božjakovini o čemu svjedoči članak u godišnjaku koji je Juraj tiskao u inozemstvu. Juraj je svesrdno podržavao brata Janka u njegovom preporoditeljskom radu.
P.T.
