Nikola Havliček rođen je 1824. u Feričancima u Slavoniji u obitelji doseljenika iz Češke.

U vrijeme bogoslovnih nauka bio je 1842.-43. predsjednik „Kola mladih rodoljuba“ (kasnije Zbora duhovne mladeži), književne udruge mladih bogoslova. Postaje kapelan u Župi sv. Brcka u Brckovljanima kod župnika Škrpca. Začetnik je ideje osnivanja pučke škole u župi i 1846. organizira sastanke s lokalnim vlastima u tu svrhu. Njegovim nastojanjem, uz novčanu pomoć grofa Ivana Nepomuka Draškovića, 1847. je u Brckovljanima izgrađena pučka škola. Havliček je bio i prvi učitelj. God. 1854. je postao školski nadzornik vugrovečkog kotara. Jedan je od osnivača dugoselske gospodarske podružnice 1857., a nekoliko godina pred smrt i njezin predsjednik. Bio je poznat kao domoljub i pristalica ilirizma, a u njegovom župnom dvoru posjećivali su ga mnogi tadašnji hrvatski uglednici (npr. Mihovil Pavlinović). Bio je član saziva Hrvatskog sabora 1861. S njemačkog je na hrvatski jezik preveo tzv. regenburški katekizam. Napisao je i nekoliko članaka (Obzor itd.) u kojima iznosi svoja stajališta o politici i obrazovanju naroda. Josip Zorić ga spominje kao domoljuba koji je najviše utjecao na njega

(bio je kapelan kod Havličeka 1859.-61.). Umro je 12. studenog 1869. u Brckovljanima gdje je i pokopan.