Mirko Karlo Raffay rođen je 4. studenog 1753. godine u Kopčevcu kod Dugog Sela.

Nakon studija u Beču te stjecanja doktorata filozofije i teologije u Zavodu sv. Apolinara u Rimu, kraće je vrijeme bio profesor na Zagrebačkoj akademiji. Godine 1776. zaredio se, 1778. bio je postavljen za krapinskoga župnika, a 1782. za zagrebačkoga kanonika. Bio je potom čazmanski i kalnički arhiđakon, naslovni biskup hvarski te prepošt i prior vranski, a 1816. godine bio je imenovan đakovačkobosanskim i srijemskim biskupom. Iskazao se brigom za kulturnu baštinu svoje dijeceze; dao je obnoviti Bogoslovno sjemenište u Đakovu, koje je osnovao njegov prethodnik A. Mandić, a 1821. godine dao je dograditi južno krilo biskupskoga dvora. Sam je napravio nacrte za novu đakovačku katedralu, ali oni nisu bili prihvaćeni. Istaknuo se kao mecena mnogih književnika, ali je i sam puno pisao. Tiskano mu je više teoloških djela na latinskom i hrvatskom jeziku.