Predstava proizašla iz tvornice satiričkog Kazališta „Kerempuh“ u koprodukciji s Kazalištem „Moruzgva“, koju potpisuje Ivan Leo Lemo, nije bila samo onakva uvriježena „nek se ljudi nasmiju“.

Iako se u Dvorani „Preporod“ 7. prosinca orio smijeh, po mozgu je grebla oštra satirična sličnost radnje s hrvatskom, (i ne samo hrvatskom) zbiljom, u kojoj se živi pomoću veze ili čeka do beskonačnosti po redu i redoslijedu (za posao, za doktora, za fakultet, za vrtić i za život uopće). Ekipa koja je to sagledala i prikazala na sceni u kabaretskoj maniri crnoga humora, zaslužuje sve pohvale. Nije lako nasmijavati zbiljom koja boli, osim ako toga nismo svjesni. Tri Dalmatinke i jedna žena iz Banije, koje su utjelovile glumice Mila Elegović, Ana Begić, Ana Maras Harmander i Linda Begonja, u punoj su dinamici dijaloga i monologa, u maniri „stand-up“ komičarki,  satirički i realno prikazale hrvatsku današnjicu, od koketiranja s neslavnim dijelovima prošlosti, netolerancijom prema drugačijima, licemjerstvom, „moralnim“ nemoralnostima te prikazu drugih oblika života koji se živi „po vezama“. Osim žestoke kritike društvenih anomalija, na čemu se imamo zamisliti, protagonistice nasmijavaju publiku te koriste široki spektar (svakodnevnih) izraza koje držimo nepristojnima. Upravo smo tome skloni zamjeriti, kao i ponekoj sceni koja ne pristaje „poštenim“ ženama. A one su samo, iako predimenzionirano kako to biva na sceni, prezentirale stvarnost našu svagdašnju. Tako se možemo zapitati je li veće zlo prostakluk na sceni ili društvena nemoralnost – korupcija, droga, netolerancija, zapošljavanje, bogaćenje i ino zlo koje se događa preko veza i ortakluka, tu oko nas.

Pozorno praćenje predstave bez stanke i dugotrajni pljesak na kraju kojim je dugoselska publika tri puta vraćala glumice na poklon, potvrdili su uspjeh ove predstave s porukom, koju je organiziralo Pučko otvoreno učilište Dugo Selo.

NK

1.JPG 2.JPG 3.JPG 4.JPG 5.JPG 6.JPG 7.JPG