Gradska knjižnica Dugo Selo ugostila je Gordana Nuhanovića, nagrađivanog hrvatskog pisca i novinara. Devedesetih je radio kao novinar u Globusu, Slobodnoj Dalmaciji, Danasu i Jutarnjem listu, danas je urednik više emisija o književnosti na HRT-u.

U opuštenom razgovoru s ravnateljem GK-a Predragom Topićem, iznio je neke zanimljivosti o svom stvaralaštvu, poglede, prisjećanja na život u rodnim Vinkovcima, ukrajinskom porijeklu, putovanjima po zemljama bivšeg Sovjetskog saveza. Vrsni putopisac upoznao se tako s kulturom Armenije, Gruzije, Azerbajdžana, Moldavije, Latvije, Estonije… zanimajući se za promjene u društvu koje je donio raspad ogromne državne tvorevine SSSR. Sve to možete i sami proći čitajući „Šale su ostale kod kuće: putopisne priče iz zemalja bivšeg SSSR-a“ (2013.) i „Piknik u stepi: priče s putovanja po bivšem Sovjetskom Savezu“.

Malobrojnoj, ali probranoj publici govoreno je i o romanu „Agenti kulture“ u kojem piše o festivalizaciji književnosti, gdje cijela kultura stremi komercijalizaciji, a kritičkih tonova je sve manje. Predstavljen je zadnji njegov roman „Zavod za apatiju“ (2021.). Kako se čulo, to je iznimno uspio spoj distopijskoga žanra i društveno-političke satire prvoga reda. Središte radnje je pojava epidemije apatije, a službene institucije osnivaju spomenuti zavod koji nastoje izliječiti apatične pojedince. Pritom se majstorski koristi humorom i groteskom kako bi ukazao na sav apsurd domaće stvarnosti koja pojedince osuđene na nemogućnost djelovanja dovodi do ruba.

Nuhanovićeve priče prevedene su na više stranih jezika i uvrštene u domaće i inozemne antologije, a izbor pod naslovom „Survival League“ objavljen je u SAD-u. Napisao je monodramu „Što to ljudi govore iliti buka“ (2004.), koju je izvodio glumac Slavko Brankov. Trenutačno živi i radi u Zagrebu. Objavio je knjige: „Liga za opstanak“ (zbirka priča, 2001., 2002., 2005., 2011.), „Bitka za svakog čovjeka“ (zbirka priča, 2003., 2013.), „Posljednji dani panka“ (roman, 2006.), „Vjerojatno zauvijek“ (roman, 2009.), Zbirka priča „Liga za opstanak“ uvrštena je među pet najboljih proznih knjiga 2001. u izboru Jutarnjeg lista te je nagrađena nagradom Josip i Ivan Kozarac za prvijenac i nagradom Slavić DHK-a za najbolju prvu knjigu.