Bila su to tri dana vožnje bicikla po našoj Domovini. Vrijeme nam je bilo pravo jesensko. Izmjenjivali su se sunce, mraz, snijeg, kiša i vjetar uz temperaturu od -2 do 10 stupnjeva.

Svi smo bili spremni na takve uvjete i uz malo truda sve smo to svladali. Umor i hladnoća su nestali kad smo ugledali cilj. Moj voljeni grad Vukovar. Pojavili su se novi osjećaji tuge i sjećanja na voljene koji su izgubili život u Vukovaru.

Često sam se tokom puta prisjećao Željka i gledajući njegove dobre prijatelje u koloni biciklist sam se zapitao da li bi Željac to mogao odvesti. Kad sam vidio na koji način ti njegovi prijatelji u koloni pomažu jedni drugima čekanjem, vožnjom u zavjetrini i ohrabrivanjem siguran sam da bi uz njih svladao ovu rutu bez problema i pun zadovoljstva kakav sam bio i ja na kraju.

Zahvaljujem se obitelji Galović koja nam se pridružila u Vukovaru i hodala s nama u koloni sjećanja. Našim obiteljima koje su nas podržavale na našem putu, svima koji su sudjelovali i pozivam sve one koji imaju želju da nam se pridruže sljedeće godine.

Veliko hvala i Gradu Dugo Selo na podršci u organizaciji i pripremi maratona.

Predsjednik BK Dugo Selo

Tomislav Mažar