Šesti rođendan proslavila je 18.veljače OŠ „Ivan Benković“. Za tu prigodu učenici i njihovi učitelji osmislili su bogat program u predvorju škole. Bilo je to dvostruko rođendansko slavlje s obzirom da je na isti dan prije 143 godine rođen Ivan Benković, čovjek po kojem je škola i dobila ime.

Brojne roditelje i goste, među kojima su bili gradonačelnik Stipo Velić, dogradonačelnik Pavo Jakovljević, dugoselski župnik vlč. Slavko Kresonja, pročelnik Odjela za poslove Gradskog vijeća i Gradonačelnika Mladen Šestan, ravnatelj OŠ „Rugvica“ Robert Munđer, ravnateljica dugoselskog Crvenog križa Gordana Kocaj te mnogi drugi predstavnici ustanova i institucija s kojima školu veže odlična suradnja, pozdravio je ravnatelj škole Branko Goleš. Na uspješnom radu ove „nove“ dugoselske škole čestitao je dogradonačelnik Jakovljević napominjući i kako su u tijeku pripremne radnje vezane za gradnju trećeg osnovnjaka. Školu ne čine samo zidovi i učionice već učenici, učitelji, tete kuharice, spremačice i domari, a u skladu sa svojim pročeljem narančaste boje ona je klupko radosti i smijeha, opisali su školu đaci. Da je tome uistinu tako dokazao je i glazbeno-scenski program kao rezultat suradnje, razumijevanja i prijateljstva između učenika i njihovih mentora. No, program je počeo pomalo šokantno, za neke i iznenađujuće. Učenici su realistično odglumili nesreću kako bi zorno pokazali jednu od brojnih aktivnosti koje se provode u školi, a to je zavidno znanje pružanja Prve pomoći. Ekipe škole sudjeluju na natjecanjima mladih Crvenog križa te osvajaju prva mjesta. Nakon što su ozljede propisno sanirane, večer je nastavljena u zabavnom ritmu. Red pjesme, sviranja, recitacija, glume i plesa izveli su talentirani Benkovići pred oduševljenom publikom. Program je nastupom otvorio školski zbor u pratnji instrumentalnog ansambla škole dok su onu ranije spomenutu dozu smijeha skečom ubacile petašice Gabriela Vladić i Lara Miškić. Pjesmu „Dalekom prijatelju“ zapjevali su učenici četvrtog razreda, svoju himnu premijerno su predstavili Mali ekolozi. Kako je „Zaljubljena u cijeli svijet“ ispričala je Magdalena Gradečki, „Zumbu“ je otplesala plesna grupa 3.b razreda, a plesno-pjevački prilog dao je mali zbor drugih razreda. Sedmaši su podsjetili na one kojima treba pomoć interpretiravši poznatu Cesarićevu „Baladu iz predgrađa“. Glazbenu poslasticu priredila je Sofija Šišić odsviravši na klaviru Burgmilerovu „Etidu“. Oduševila je i vjeroučiteljica Verica Mijatović otpjevavši „Ave Mariju“. Na kraju, rođendanski tulum zaokružile su sedmašice otplesavši hit s divljeg zapada „Oh, Susannah“. Svaki je nastup bio popraćen burnim pljeskom. Kako se na kraju moglo čuti, OŠ „Ivan Benković“ dobra je škola, a znanja koje daje svojim učenicima čvrst su temelj za daljnje školovanje.

 

Ravnatelj Branko Goleš o prvih šest godina rada: Za dobru školu bitan faktor je upravo čovjek

 

Kada je prije šest godina OŠ „Ivan Benković“ otvorila vrata svojim učenicima, bilo je to veliko olakšanje za grad Dugo Selo koji je poznat po visokom vitalnom indeksu, a samim time može se podičiti i velikim brojem đaka. Tadašnja jedina osnovna škola bila je najveća u Hrvatskoj. Od samih početaka drugom osnovnoškolskom ustanovom ravna Branko Goleš, prof.matematike koji nam je rekao nešto više o proteklom šestogodišnjem razdoblju.

Koliko učenika pohađa nastavu i koliko je djelatnika?

Školu danas pohađa 744 učenika raspoređenih u 32 razredna odjeljenja. Djelatnika je ukupno 68. Od tog broja 16 je učiteljica razredne nastave, 31 učitelj predmetne nastave, dvije su učiteljice voditeljice produženog boravka učenika prvih i drugih razreda, tri stručna suradnika, 15 djelatnika administrativno – tehničkog osoblja te ravnatelj. Naravno, s obzirom na mlad nastavni kadar i veliki broj rodiljinih dopusta, ukupni broj djelatnika povremeno zna biti i za desetak osoba veći. Zanimljivo je napomenuti da je u ovih šest godina koliko postojimo čak 42 djece naših djelatnika 'došlo' na svijet. Vjerujem da to opravdava relativno česte promjene učitelja koje smo kao škola imali. Vrijedno je istaknuti da je više od 25 učitelja i stručnih suradnika uspješno odradilo svoj puni pripravnički staž u našoj školi te još njih nekoliko djelomično.

Što školu čini dobrom školom?

Nužan preduvjet kvalitetnog rada u školi sigurno jesu uvjeti rada. Što se toga tiče mislim da niti jedan učitelj u našoj školi nije nezadovoljan jer doista sve što traže trudimo se, i za sada uspijevamo, omogućiti im. No, za dobru školu to nije dovoljno. Bitan je faktor čovjek – pa bio on učitelj, tajnik, pedagog… A tu nismo loši. Dapače, mislim da smo dobro 'pokriveni' na svim područjima. Svi se rado stručno usavršavamo, okušavamo se na raznim područjima, otvoreni smo za suradnju u svakom smislu ako je ona posljedično korisna za naše učenike. Doista se trudimo brinuti o svakom našem učeniku za kojega osjetimo da mu pomoć treba i to smatram našim velikim i istinskim uspjehom.

Zbog svojih uspjeha škola je iako „mlada“ postala prepoznatljiva, nabrojite neke uspjehe?

Pobjeda i osvajanje vrijedne glazbene opreme na natječaju „Glazbom protiv nasilja“ Radio Antene te uspjeh mjuzikla „Briljanteen“ na festivalu u Sanremu svakako su imali najviše odjeka u javnosti. No, iznimno smo ponosni na uspjeh učenika iz poznavanja hrvatskog jezika. Pet godina za redom kolegica Ivana Šavuk priprema i vodi učenike na državnu razinu natjecanja gdje postižu izvrsne rezultate. Najveći uspjeh je postigla prošle godine kada je učenica Nikola Barilić osvojila 2. mjesto u državi. Na državna smo se natjecanja u ovih nekoliko godina uspjeli plasirati i iz njemačkog jezika, matematike, tehničke kulture te u šahu. Lijepih rezultata imali smo i na sportskim regionalnim natjecanjima, a naša Školska prometna jedinica koju vodi kolega Borislav Jurić prije koju godinu je osvojila 1. mjesto na regionalnom natjecanju ŠPJ za područje grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Ima li nešto jedinstveno, što nema ni jedan drugi osnovnjak u Hrvatskoj?

Usudio bih se reći da je line dance naša specifičnost. Line dance je ples s jednostavnom koreografijom koju prakticiramo već šestu godinu, odnosno od kad je škola otvorena. Ideja je potekla od profesorice glazbene kulture Sandre Frančišković koja svake godine s učenicima svih viših razreda tijekom nastave uvježbava nove koreografije obično na neku popularnu glazbu. Uvježbane koreografije učenici izvode u holu škole povodom obilježavanja kraja polugodišta, fašnika, Dana škole... Ovom aktivnošću značajno se doprinosi i oblikovanju pozitivnog ozračja i privrženosti školi kao poželjnoj, ugodnoj i prijateljskoj socijalnoj zajednici. Time se razvoj djece usmjerava upozitivnom smjeru. Djeca grade samopouzdanje, odgovornost i kreativnost te razvijaju vještinu timskog rada, suradnje, zajedništva i tolerancije.

Kad bi se škole ocjenjivale, koji bi bio njen prosjek ocjena?

Želim vjerovati da bismo zaslužili jednu 'čvrstu' četvorku. Uostalom, prije nekoliko godina, tijekom procesa samovrednovanja škole, anketne upitnike o zadovoljstvu našim radom i cjelokupnom atmosferom u školi ispunjavali su svi roditelji, svi učenici 3. ­– 8. razreda te svi djelatnici škole. Rezultati koje smo dobili bili su definitivno ohrabrujući, ali smo detektirali i određene slabosti koje smo pokušali ispraviti, odnosno ublažiti. Upravo razmišljamo kako je vrijeme da ponovimo nešto slično!

Ima li škola nekih planova i projekata, možda i neka međunarodna suradnja?

Redovito planiramo naše aktivnosti i razni se projekti gotovo svakodnevno realiziraju tijekom školske godine. No, siguran sam da tu postoji i veliki prostor za napredak npr. za uključivanjem u neki međunarodni projekt gdje bismo razmijenili iskustva s kolegama iz drugih zemalja te dobili poticaj da malo dublje i drugačije promišljamo vlastiti rad.

Kako vidite ovu školu u budućnosti? Bilježi li se manji broj učenika zbog iseljavanja?

Ovu smo školsku godinu započeli sa 750 učenika, a trenutno školu pohađaju 744 učenika. Osjećamo blagi pad broja učenika što nije čudno jer nas je u zadnje tri godine, zbog odlaska obitelji u inozemstvo, napustilo gotovo 30-ak učenika. Unatoč tome, mislim da se broj učenika u narednim godinama neće značajnije mijenjati.

Kako je biti ravnateljem OŠ „Ivan Benković“?

Ukupan dojam u ovih šest godina je svakako pozitivan iz jednostavnog razloga jer sam okružen doista izvrsnim ljudima. Ponosan sam na mnoštvo dobrih vibracija koje vladaju u školi i oko nje, za što smo dobili doista puno pohvala i od kolega i od roditelja i od (bivših) učenika. Ne moram, ali osjećam potrebu naglasiti nešto vrlo važno za kvalitetan rad škole, a to je – podrška okoline! Tu podršku imamo i u Gradu Dugom Selu i u Zagrebačkoj županiji kao našem osnivaču i želim im se ovim putem na tome i javno zahvaliti! Iskrenu i kvalitetnu suradnju imamo i sa našim Centrom za socijalnu skrb, Gradskim društvom Crvenog križa, Domom zdravlja, župnikom… Sve to doprinosi uspješnom radu i ugodnom ozračju u i oko škole, a tada je ugodno biti na čelu jedne takve ustanove. Što se tiče problema, njih naravno ima, ali se trudimo rješavati ih trenutno, bez 'guranja pod tepih'.

Čega se Vi sjećate iz svojih đačkih dana? Koji Vam je predmet bio najdraži, koji učitelj?

Matematika mi je oduvijek bila jedan od najdražih predmeta što mogu zahvaliti svom učitelju, kasnije i mentoru, gosp. Zlatku Znamenačeku koji je generacijama učenika davao odlične temelje za nastavak školovanja. A moram spomenuti i razrednicu gđu. Zdenku Knežić koja nas je sve odgajala kao da smo njezini rođeni. To su ljudi koje se ne zaboravlja!

Što poručujete učenicima i suradnicima?

Kao trenutnom ravnatelju ove ustanove želja mi je da se svi u njoj osjećamo kao doma te da se u skladu s tim i ponašamo. Kako prema kolegama i prijateljima tako i prema školskom inventaru. Vjerujem da je to temelj na kojem onda možemo dalje raditi i graditi bolje sutra svih nas!

Iskoristio bih ovu priliku zahvaliti se i roditeljima naših učenika na otvorenoj i korektnoj suradnji i podršci na raznim projektima tijekom ovih šest godina, ali i vama, novinarima „Dugoselske kronike“, što nas redovno pratite u svim našim aktivnostima i time potičete na još kvalitetniji rad.

AMŠ