Akademski uspjesi naših mladih sugrađana posebno nas vesele, a našu zajednicu iz koje poteknu čine više nego ponosnom, inspirirajući pri tome mnoge mlađe generacije koje svoj put školovanja i potrage za „svetim gralom znanja“ tek započinju. No, kada je taj uspjeh prepoznat i nagrađen povrh svega od same akademske zajednice, i to Rektorovom nagradom, to je svojevrsna kruna studiranja i ulaganja u sebe. Jedna od takvih rijetkih i posebnih mladih akademskih građana je Lorena Valek, 23-godišnja studentica Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije  Sveučilišta u Zagrebu, inače naša sugrađanka iz naselja Velika Ostrna, dobitnica Rektorove nagrade u akademskoj godini 2020./2021..

 

Znanstveni rad na temu „Razgradnja mikroplastike primjenom UV-C/H2O2 procesa“ koji je istraživala i izradila zajedno sa svojom kolegicom Katarinom Stipković, nagrađen je u kategoriji Nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad (jedan ili dva autora). U istoj kategoriji ukupno je nagrađeno 15 studenata i studentica, dok je ukupno nagrađeno 186 radova u pet kategorija.

Kako doznajemo od same dobitnice, Lorene Valek, njen rad izrađen je na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije na Zavodu za analitičku kemiju pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Šime Ukića, u sklopu projekta „Primjena naprednih tehnologija obrade voda za uklanjanje mikroplastike“ Hrvatske zaklade za znanost na spomenutom fakultetu.

„Kolegica i ja provele smo 10-mjesečno istraživanje usmjereno na mikroplastiku, s obzirom da ista predstavlja veliki problem kako na globalnoj razini, tako i u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje na koji način mikroplastiku ukloniti iz prirodnih sustava, posebice iz voda. Konvencionalne metode koje se danas primjenjuju za obradu voda, nažalost nisu učinkovite za uklanjanje mikroplastike te se teži pronalasku inovativne metode kojom će to biti moguće postići. Upravo to je povod ovom istraživanju. Jedna od takvih metoda je biorazgradnja, s obzirom da se radi o procesu čiji su produkti jednostavni netoksični spojevi poput vode i ugljičnog dioksida. Međutim, poznato je kako plastika ima nizak stupanj biorazgradnje, stoga se razmatraju predtretmani kojima bi se podvrgnula mikroplastika i time povećala učinkovitost njene biorazgradnje. Mikroplastika je naziv za čestice različitih oblika i karakteristika, veličine od 1 μm do 5 mm. Ona može nastati razgradnjom većih komada plastike djelovanjem raznih procesa koji se odvijaju u okolišu. Također, mikroplastika se često kao takva proizvodi te se dodaje raznim kozmetičkim i drugim proizvodima. Kolegica i ja smo se bavile promatranjem naprednih oksidacijskih procesa kao predtretmana na mikročesticama polistirena (PS-a) i poli(vinil-klorida) (PVC) te je cilj bio odrediti optimalne uvjete procesa pri kojima će razgradnja mikroplastike biti najveća. Radi se o vrsti procesa u kojem se kao oksidacijsko sredstvo koristi vodikov peroksid koji uz djelovanje UV zračenja stvara reaktivne radikale, a oni zatim reagiraju s mikroplastikom. Promatrale smo utjecaj vremena izlaganja UV zračenju, pH vrijednosti, koncentracije vodikovog peroksida i mase mikroplastike na učinkovitost razgradnje. Nakon provedenih pokusa, provođenjem raznih analiza, određivale smo koje su morfološke promjene i promjene u svojstvima nastale. Na temelju dobivenih rezultata i njihove obrade, zaključile smo da dolazi do djelomične fragmentacije PVC-a i PS-a te da se mijenja njihova morfologija, odnosno da na površini iste nastaju pukotine i udubine, kada se one tretiraju naprednih oksidacijskim procesom. Na temelju dobivenih rezultata zaključile smo kako je opisani proces pogodan kao predtretman za biorazgradnju.

Kolegica Katarina i ja sada radimo daljnje istraživanje procesa biorazgradnje gdje se mikroplastika, prethodno tretirana ispitanim procesom, izlaže mikroorganizmima. Nakon provedbe procesa biorazgradnje cilj je ispitati stupanj biorazgradnje i naravno toksičnost nastalih produkata.“, ukratko nam je pojasnila nastajanje ovog nadasve zanimljivog istraživanja za koje i nagrađena.

Dodaje kako je unatoč vrlo zahtjevnom i stresnom poslu objeručke, s kolegicom, prihvatila ponudu da provedu istraživanje i napišu rad. „To je jedinstvena prilika koja se ne propušta, a osim toga stječe se iskustvo što je najbitnije.“, kazala je Valek.

Lorena je rođena 1998. u Zagrebu. Osnovnu školu Josipa Zorića pohađala je u Dugom Selu, a nakon toga VII. gimnaziju u Zagrebu. Upisuje Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, smjer Primijenjene kemije. Po završetku druge godine studija odrađivala je praksu u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, a po završetku predidplomskog studija 2020. godine stekla je akademski naziv Sveučilišna prvostupnica (baccalaurea) primijenjene kemije (univ. bacc. appl. chem.) uz pohvalu (cum laude). Trenutno je na posljednjoj, 5. godini i priprema diplomski rad koji se u principu nadovezuje na rad za koji je nagrađena. Obaveze na fakultetu oduzimaju joj puno vremena pa gotovo nema vremena za neke slobodne aktivnosti, stoga ono malo vremena što ima posvećuje obitelji i druženju s njoj dragim ljudima. „Prije sam bila uključena u mnoge aktvnosti te se bavila plesom i odbojkom, međutim morala sam odrediti prioritete“, govori Lorena.

Na pitanje o daljnjim ambicijama, možda akademskim, Lorena kaže kako ne zna što ju čeka, ali da se veseli svakoj prilici koja joj se ukaže i spremna ju je prihvatiti.

 „Ovaj fakultet mi nudi široki spektar mogućnosti i područja u kojima mogu djelovati od naftne industrije, tekstilne, prehrambene, farmaceutske i kozmetičke industrije, do medicinskih istraživanja, zaštite okoliša itd. U kojoj grani industrije ću se zaposliti još ne znam, ali svakako bih se voljela nastaviti baviti analitičkom kemijom. Kako god bilo, želim biti uspješna u području u kojem ću raditi te uvijek davati svoj maksimum i time pridonijeti sredini u kojoj ću se naći “.

Hoće li nakon diplome ostati u Hrvatskoj, odmah odgovara potvrdno.

„Puno mojih kolega već sad je otišlo studirati na inozemnim sveučilištima, neki među njima po završetku studija planiraju vratiti, ali velik broj želi ostati raditi vani. Ja sam uvijek bila za to da ostanem, ako svi odemo, što preostaje. Mislim da je potrebno vratiti društvu, zajednici svoje znanje, ideje i obrazovanje“, poručuje na kraju dobitnica Rektorove nagrade Lorena Valek.

I.G.O.