Bilo je vruće tog dana, 20. srpnja, ali nas nije brinula vrućina. Brinuli smo jesu li autobusne karte u džepu. I bile su, točno na broj. Put je bio ugodan. Pomalo avanturistički. Neki nisu zapazili da se trajekt ukrcao. Kad si mlad, štošta ti se mota po glavi.

U Lošinju nas je dočekalo ljubazno osoblje. Malo smo se odmorili i onda je počelo - aktivan ljetni odmor. Da bi što više udahnuli zdravog, morskog zraka, puuno smo hodali, planinarili, plesali, pjevali, plivali i plovili. Naravno, nismo zaboravili kulturne i obrazovne sadržaje (posjet muzeju i Edukacijskom centru Plavi svijet). Družili smo se sa simpatičnim časnim sestrama u Betaniji i išli na misu. Kupali smo se i na Sunčanoj uvali gdje smo sreli prijatelja iz razreda (svijet je stvarno mali).

Posjetili smo grad Mali Lošinj. Da bi uštedjeli novce za sladoled, nismo išli autobusom niti jedan smjer. Bila je to duuga šetnja. Tu večer smo pojeli dva sladoleda za nagradu. Vožnja brodom je bila poseban doživljaj. Vidjeli smo otoke na kojima nitko ne živi. Nažalost, nismo vidjeli dupine (zbog velike gužve na moru). Dupini, naime, ne vole buku. Kaže se "Sto ljudi, sto ćudi". Nas je bilo 29. A ćudi? Ma samo jedna: dobra, vesela, razigrana, mladenačka ćud.

A ovo su neki od naših dojmova:

"Meni se najviše svidjelo druženje u disku i kada smo išli u šetnju."

"Upoznala sam puno djece iz drugih škola. To mi se jako svidjelo."

" Veli Lošinj mi se više sviđa od Malog Lošinja.”

“U Plavom svijetu sam naučila puno o dobrim dupinima.”

„Hrana mi je bila super, ali mi se ne sviđaju stepenice jer su strme.”

“ Bilo mi je super, nadam se da ću doći i druge godine.”

„ Najviše mi se svidio sladoled kod Benija i vožnja brodom.”

“ Bilo mi je super. Upoznala sam puno prijatelja s kojima ću se nastaviti družiti.”

                                                                          Voditeljice: Marija Bićanić i Irena Bebek