Povodom Svjetskog dana učitelja, Forum žena SDP-a Dugo Selo, organizirao je „Večer s učiteljicama“. Poziv na druženje prihvatili su mnogi pa je dugoselska Gradska vijećnica jučer bila ispunjena do posljednje „klupe“. Sve redom učenici, od kojih su neki postali učitelji, došli su pozdraviti najdugovječnije dugoselske učiteljice Đurđu Kokot, Nadu Pekvarić i Milku Tomić.
Povodom Svjetskog dana učitelja, Forum žena SDP-a Dugo Selo, organizirao je „Večer s učiteljicama“. Poziv na druženje prihvatili su mnogi pa je dugoselska Gradska vijećnica jučer bila ispunjena do posljednje „klupe“. Sve redom učenici, od kojih su neki postali učitelji, došli su pozdraviti najdugovječnije dugoselske učiteljice Đurđu Kokot, Nadu Pekvarić i Milku Tomić. U svoje školske dnevnike zapisale su mnoga imena, obrazovale i odgojile generacije Dugoselaca.
Predstavljajući ih, predsjednica FŽ-a Sofija Štefanac Klobučar kazala je kako su one u svoj život utkale tuđu djecu. Govoreći o ovom izuzetnom zanimanju, i sama učiteljica, naglasila je da osim što obrazuju, učitelji i formiraju ličnosti. Stoga je upravo Svjetski dan učitelja, koji se obilježava 5.listopada, prigoda da se glasnije govori o radu učitelja kao jednom od najvažnijih čimbenika za ukupan razvoj društva. UNESCO ga je proglasio 1994. u spomen na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja, a cilj mu je dati podršku nastavnicima i dati im društvenu važnost koju zaslužuju, podsjetio je predsjednik dugoselskog SDP-a Aleš Vokurka. Osvrnuo se i na Međunarodni dan starijih osoba koji je obilježen dan ranije. Više o starosti "objasnila" je jedna od učiteljica Nada Pekvarić pročitavši svoju „Pjesmu za treću mladost“. No, starost nema veze s godinama već sa stanjem duha, potvrdile su sve učiteljice. Prisjetile su se svojih početaka rada, kada su morale biti kreativne jer nije bilo baš puno nastavnih pomagala. Tu su kreativnost zadržale i sada te su i u mirovini aktivne. Umjesto učenika sada je na redu praunučad. I dalje se čita, piše, zbraja, stvara i, naravno, uči. Ono što ih veseli su posjeti i pozivi bivših đaka.
Kako se ovdje ne radi samo o profesiji već i o osobi koja se njome bavi, zaključili su svi okupljeni. Jer, prenijeti znanje na nekoga, dijete učiti i naučiti ga kako učiti, nije lako. „Prvo i najvažnije je da dijete osjeti da ti njega voliš, a onda će biti i obrnuto“, složile su se oko uspješnog recepta tri dobre dugoselske učiteljice. Ugodnu atmosferu sinoć je glazbom upotpunio Chorus Sancti Martini, a pjesmu Dragutina Tadijanovića „Da sam ja učiteljica“ interpretirao je Darijan Levak. Bila je ovo prigoda i za podsjećanje na učitelje kojih više nema, a koji su ostavili neizbrisivi trag u 161-oj godini dugoj povijesti školstva u dugoselskom kraju.
AMŠ
