Autobusom „Darojković promet“ krenulo je 40 članova sa predsjednikom Udruge STJEPANOM NOVOSELOM, 26. 08. 2016. g. ranom zorom u dobrom raspoloženju put ravne Slavonije.
Nakon dvosatne ugodne vožnje dočekalo nas je suncem obasjano Đakovo i katedrala „Sv. Petra“ koja sa svoja dva zvonika 84 metra visine stremi u visine u nepreglednoj ravnici i kao da zove sebi svakog putnika-namjernika. Pred katedralom dočekao nas je bogoslov Ivan Kunčević koji nas je u svom jednosatnom predavanju i vođenju upoznao sa najosnovnijim podatcima o njoj.
Nakon kraćeg odmora krenuli smo prema Vukovaru. Na Trpinskoj cesti kod Spomen doma hrvatskih branitelja i mjesta pogibije legende obrane Vukovara Blage Zadre, dočekao nas je turistički vodič, VJERAN NADOVSKI, ratnik, vukovarski branitelj i zatočenik srpskih logora.
U Spomen domu upoznati smo sa događajima, patnjama i obranom tog dijela Vukovara.
Nekoliko zajedničkih snimaka ispred tenka i spomen-biste Blagi Zadri krećemo prema vukovarskoj ratnoj bolnici. Svima su u sjećanju i mislima bile slike iz rata i razaranje te humane ustanove. Sada nas je dočekala izvana obnovljena bolnička zgrada po kojoj se ne može dokučiti kakve su se tu strahote događale… ali u podrumima te bolnice ostali su tragovi i ožiljci tih strahota, ostale su fotografije svih odvedenih i nikad nađenih, ostala su potresna svjedočanstva preživjelih.
Prolazimo - Mitnica – Vodotoranj – Ovčara sada Spomen dom. Vraćamo se u mislima na te potresne scene i kao da ne vjerujemo da se to ovdje događalo, ali stvarnost nam govori da se to dogodilo. Potreseni i u nekom grču palimo svijeću kod spomen obilježja masovne grobnice – stratištu dvjesto mučki ubijenih hrvatskih branitelja koji su odvedeni iz hangara.
Posjećujemo Memorijalno groblje domovinskog rata gdje su našli vječni mir svi nađeni zemni ostaci poginulih. I tu palimo svijeću za njihovu žrtvu. Na kraju obilazimo i Križ domovinske zahvalnosti.
Već umorni i puni dojmova od cjelodnevnog prenapregnutog programa smještamo se u hotelu Bizovačke toplice. Večera, ali nema odmora. Tamburaši dižu atmosferu sa svojim bećarcima i „penzići“ zaboravljaju na svoje godine i umor.
Drugi dan relaksacija, odmor i kupanje uz dobru ponudu jela i pića i dobro osmišljenu animaciju gostiju na mnogobrojnim vanjskim i unutarnjim bazenima kojih u Bizovačkim toplicama ne manjka, dan je bio prekratak.
Nedjelja, i kako kaže pjesnik svakoj pjesmi i pjevanju mora doći kraj, tako je došao, nažalost, i naš povratak u Dugo Selo.
U autobusu se osjeća nekakav žal što je sve prošlo nekako prebrzo – još smo pod dojmom svega doživljenog, sređuju se dojmovi, da se ne zaboravi.
Tajnik udruge
STJEPAN JAMBRIŠAK







