Eduard Jelačić Bužimski je rođen 30. lipnja 1811. u Rugvici. Godine 1832. je završio je pravo u Pešti, bio je od 1845. zamjenik podžupana Županije turopoljske. Od 1846. bio je carski komornik, a 1847. član izaslanstva na zajednički ugarsko-hrvatski sabor.

Bio je namjesnik kancelara Hrvatske dvorske kancelarije u Beču, a 1865.-67. obavlja i dužnost hrvatskog dvorskog kancelara u Beču. Godine 1868. imenovan je vitezom Reda svetog Stjepana, a time je dobio i barunat. Imao je posjede s kurijama u Rugvici kraj Dugog Sela i Humu (između Hraščine i Brezničkoga Huma) te u Banatu. Od njegova velikoga imetka (400.000 forinti) znatne su svote upotrijebljene za razvoj školstva i potrebe stanovništva na tim posjedima te za utemeljenje Zemaljskoga sirotišta Eduarda baruna Jelačića na Josipovcu 1882. Dio sredstava dobili su Narodni muzej i Plemićki konvikt u Zagrebu, a utemeljena je i zaklada za školovanje djece u Rugvici. Umro je u Humu na Sutli 16. kolovoza 1871. godine.