Dvadesetogodišnji Antun Čičak iz Dugog Sela vratio se iz Španjolske s Europskog prvenstva u bodybuildingu s dvije bronce, potvrdivši kako iza natjecateljskog nastupa ne stoji samo forma na pozornici, nego dug i precizno vođen proces u kojemu se mjesecima slaže svaki detalj.
Na prestižnom europskom natjecanju u Santa Susanni kraj Barcelone, održanom početkom svibnja 2026., nastupili su najbolji mladi bodybuilderi iz gotovo svih europskih zemalja. Antun je predstavljao Hrvatsku u juniorskoj konkurenciji (od 15 do 20 godina) i oba puta završio na postolju. U kategorijama Junior Mens Classic Physique i Junior Mens Classic Games Bodybuilding zauzeo je treće mjesto.
Na pozornici sve traje nekoliko minuta, ali ono što publika vidi rezultat je dugogodišnjeg rada. U Antunovu slučaju, za ciljanu izgradnju natjecateljske forme trebalo je 5 mjeseci. Trenira od šesnaeste godine šest puta tjedno, gotovo bez iznimke, a svaki trening traje između sat i pol i dva sata.
„Kada napokon staneš na pozornicu i vidiš rezultat svega onoga za što si se žrtvovao - to je nezamjenjiv osjećaj. Medalja dođe kao bonus, ali ponos što si uopće tu, na europskoj razini - to ostaje zauvijek", opisuje Antun.
Upravo je taj „bonus" u Španjolskoj dostigao dvaput, ali ne slučajno. U bodybuilding se ne ulazi samo izlaskom na binu, nego mjesecima ranije - kroz režim prehrane, oporavka, tempiranja forme i strogo kontroliranog napretka. U disciplinama poput classic physiquea i classic bodybuildinga, gdje IFBB pravila strogo određuju omjer visine i težine, priprema zahtijeva disciplinu koja nadilazi samu teretanu.
Iza svega stoji trener Filip Dropulić, pod čijim okriljem Antun trenira u BBK Mornar Pula. Njegova uloga ne završava planom treninga - vodi cijeli sustav pripreme, od prehrane i regeneracije do periodizacije i završnog ulaska u formu, osiguravajući sportašu stabilan okvir za razvoj.
„Filipu mogu zahvaliti puno. On ne utječe samo na ono što radim u teretani - gleda što jedem, kako se oporavljam, kako ulazim u formu. To je pravi trenerski posao, ne samo brojanje serija", kaže.
Iako rezultati dolaze s europske pozornice, Antunova svakodnevica odvija se daleko od reflektora. Radi kao medicinski tehničar u privatnoj poliklinici za hemodijalizu - poslu koji traži preciznost, odgovornost i smirenost. Istodobno je aktivan i izvan sporta: član je KUD-a „Preporod" gdje svira u tamburaškom orkestru. Planira i nastavak obrazovanja u medicinskom smjeru.
„Želim nastaviti školovanje, ići na višu razinu u medicini. Mislim da jedno drugome ne smeta - u sportu naučiš raditi na sebi, a to ti koristi i na poslu i u učenju. Sve je to isti mentalitet", navodi.
Ta se povezanost discipline i ritma najbolje vidi upravo u njegovu pristupu. Nakon radnog dana slijedi trening, nakon treninga oporavak, pa ponovno isto. Bez prečice - samo kontrola i kontinuitet.
„Nije me nitko tjerao. Treniram jer to volim i jer mi puni baterije. Naravno da je teško ponekad - dođeš kući umoran s posla, a još moraš na trening. Ali nikad ne požališ kad izađeš iz teretane", navodi mladi sportaš.
Europsko natjecanje za Antuna nije bilo vrhunac, nego potvrda kako proces funkcionira: „Cilj mi je biti na što više natjecanja i skupljati iskustvo. Svaki nastup te nešto nauči - kako ulaziti u formu, kako se nositi s tremom. Ako uz to dođe i medalja, odlično. Ali sam nastup na europskoj razini već je uspjeh."
Novi nastupi već su u planu, a s njima i novo iskustvo, nova forma i novi izazovi.amš
