Kada produciranje tekstova postane svakodnevnost u životu, a žurnalističko slijeđenje fakta i istine kao glavna nit vodilja profesionalnog rada – poezija ispliva kao eskapizam, kao nužni ekvilibrijum, kao zaron u prapočetak, u praocean. Ana-Marija Šprihal, novinarka je čije inicijale već dugi niz godina poznaje javnost i čitateljstvo Dugoselske kronike, no manje je poznato kako simultano tome Ana-Marija svoju kreativnost, želju za fikcijom kanalizira pisanjem stihova, pjesama koje su nedavno ugledale svjetlo dana u njenoj prvoj zbirci – „Praoceani“.

 

Tim povodom sinoć je dvorani Glazbene škole Dugo Selo organizirano svečano predstavljanje kojem su nazočili uz brojne goste, gradonačelnik Dugog Sela Nenad Panian, njegova zamjenica Jasminka Kokot Bambić te drugi. Gradonačelnik je na samom početku istaknuo važnost kulture u našem gradu, kulturnih događanja, napomenuvši da građani u sve većem broju stvaraju, a kada „za dvije-tri godine svi investicijski i građevinski zahvati u gradu stanu, tada će ovaj vanjski prostor u Glazbenoj školi, obasjan bakljama zaživjeti kao mjesto kulture“, interpretiravši na kraju autoričinu pjesmu „Osamljeno mjesto“.

U ime organizatora i nakladnika, ravnatelj Gradske knjižnice Dugo Selo Predrag Topić kroz opušten i zanimljiv dijalog predstavio je autoricu i njen rad. Osebujan, začudan način pisanja, pun metafora, okarakterizirao je Topić. „Sa sveprisutnim motivom – vode, u svim mogućim oblicima, kao kiša, jezero, more, bara, vlažna zemlja, a upravo je taj element u nekim pjesmama majstorski obradila“, istakao je Topić.

Šprihal navodi kako joj „element vode nije primaran kada piše pjesme, no očito je kako voda sama od sebe probije svoj put“. Prva njena pjesma, i prema mišljenju same Šprihal, njena najbolja pjesma – „Ceremonija čaja iz žablje perspektive“ ilustrira njen poseban način pisanja, pjesničkih slika, ali i njenu vještinu mijenjanja perspektiva. Šprihal svoju inspiraciju pronalazi upravo u svom svakodnevnom svijetu – novinskih članaka, naslova, kao što je pjesma „Praoceani“ koja govori o klimatološkim promjenama, „Južina“, „Na vrhu vodotornja, „Crta“, te druge. No, kako je teško u životu razdvojiti privatno od poslovnog, tako motivi pjesama ulaze i u intimne trenutke i doživljaje, kao što je „Obiteljska idila u tri slijeda“, „Matematičar“, „Rukavice“…

Za potpuni doživljaj stihova te večeri pobrinuli su se Sofija Štefanac, Zvonimir Nemet i sama autorica interpretiravši izabrane pjesme, dok su članovi Tamburaškog orkestra Glazbene škole Dugo Selo izveli dvije njene pjesme uglazbljene od prof. dr. Darija Cebića – „Ej, Dunave“ i „Povila se javorova grana“.

Zbirka „Praoceani“ 102. je izdanje Zavičajne biblioteke „Terra sancti Martini“ u izdanju Gradske knjižnice Dugo Selo, a svi zainteresirani mogu je nabaviti kod izdavača.

Tekst i fotografije: Iva Grgić Ozimec

  • 11
  • 1010
  • 22
  • 33
  • 44
  • 55
  • 66
  • 77
  • 88
  • 99