________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Josip Predavec je rođen 2. srpnja 1884. godine u Rugvici u siromašnoj obitelji.

Školovao se iz zaklade za školovanje nadarenih koju je osnovao veleposjednik Eduard Jelačić. Nakon studija agronomije na visokoj Gospodarskoj školi u Táboru u Češkoj uključio se u politiku. Njegovo školovanje uključuje i boravak u Danskoj o kojoj je napisao više članaka. Jedan je od osnivača Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS); zastupnik u Hrvatskom saboru (1910.). Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, kao domobranski časnik, bio je prvo na bojištu u Srbiji, a zatim u Galiciji. Kada je po drugi puta ranjen, angažiran je kao gospodarski stručnjak u Srbiji. Nakon rata vratio se u Dugo Selo te se više posvećuje politici angažirajući se agilnije u tadašnjoj Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci. Uhićen je zbog sudjelovanja u izradbi Memoranduma HPSS-a upućenoga Mirovnoj konferenciji u Parizu (1919.), kojemu je cilj bio stvaranje neutralne hrvatske seljačke republike. God. 1919. postao je tajnikom, a zatim potpredsjednikom Hrvatske republikanske seljačke stranke (HRSS). Iste godine u Dugom Selu na imanju „Zlatibor“ organizira Seljačku školu za mlade gospodare koja djeluje cijelo desetljeće. U znatnoj je mjeri oblikovao gospodarski program HRSS-a, a njegov interes za gospodarsku problematiku, posebice za zadružni rad, očitovao se i u njegovu doprinosu pri osnivanju više seljačkih gospodarskih zadruga. Nakon Prvoga svjetskog rata aktivno surađuje s braćom Radić te sudjeluje u osnivanju i vođenju seljačkih gospodarskih organizacija. God. 1925., 2. siječnja, uhićen je zajedno s članovima vodstva HRSS-a Vlatkom Mačekom, Jurjem Krnjevićem, Augustom Košutićem i Stjepanom Košutićem. Iz zatvora su pušteni 18. srpnja iste godine nakon sporazuma HSS-a i NRS-a te sastavljanja Radikalsko-radićevske vlade. Uhićen je 10. prosinca 1929. pod optužbom da je kriv zbog stečaja Seljačke zadružne banke, a 7. lipnja 1930., na montiranom sudskom procesu, osuđen je na dvije i pol godine zatvora, i na tri godine gubitka građanske časti. Nakon što je 29. travnja 1933. dr. Vladko Maček osuđen po Sudu za zaštitu države u Beogradu na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, vođenje HSS-a preuzeo je Josip Predavec, u čemu mu pomaže, po preporuci dr. Mačeka, dr. Ante Trumbić. Ubijen je 14. srpnja 1933. ispred svoje kuće u Dugom Selu, a ubio ga je Tomo Koščec iz Dugog Sela. Izdavao je i uređivao časopise Rodna gruda (1909.) i Hrvatska privredna smotra (1929.), a objavio je više stotina članaka i u mnogim drugim glasilima. Njegovo najvažnije djelo su Selo i seljaci objavljeno (posthumno 1934.), prvi pokušaj sveobuhvatne povijesti hrvatskog seljaštva i njegovog položaja u društvu.