U tijeku je nacionalna kampanja „Birajmo što gledamo“ kojom se poziva na korištenje oznaka o prikladnosti TV programa za različite dobne skupine. Prema podacima AEM-a i UNICEF-a, djeca televiziju gledaju oko tri sata dnevno. Od tog prosjeka ne odskaču ni djeca iz Dugog Sela, Brckovljana i Rugvice.
Vjerojatno ste zamijetili spotove koje vrte sve televizije, a u kojima djeca govore o nekim stvarima i situacijama na način kako to djeca ipak ne bi trebala govoriti. Nazivi videa su „Spužva“, „Ljepota“ i „Nasilje“, a dio su nacionalne kampanje o medijskoj pismenosti uz poruku „Birajmo što gledamo“. Pokrenuli su je u listopadu Agencija za elektroničke medije i UNICEF s ciljem podizanja razine svijesti o važnosti odabira medijskih sadržaja za djecu. Njome se poziva roditelje na korištenje oznaka o prikladnosti TV programa za različite dobne skupine. Činjenica je da danas djeca većinu svog slobodnog vremena provode uz medije. Prema podacima istraživanja AEM-a i UNICEF-a iz listopada 2014. godine, gledaju televiziju oko tri sata dnevno, a gotovo polovinu vremena pred televizorom provode bez prisutnosti odrasle osobe.
Osnovci iz Dugog Sela, Brckovljana i Rugvice ne odskaču od prosjeka – TV se gleda i poslije ponoći
Televizija je, uz Internet i društvene mreže, omiljeni medij klinaca s područja Dugog Sela, Brckovljana i Rugvice, a gledaju je također tri sata dnevno, saznali smo od struč.spec.com. Sandre Geri. Ona je provela opsežno istraživanje u lipnju 2014. godine za svoj specijalistički diplomski rad „Djeca i mediji s područja Dugog Sela i okolice“ u dugoselskim osnovnim školama „Josipa Zorića“ i „Ivan Benković“ te u OŠ „Rugvica“ i „Stjepan Radić“ Božjakovina.
Ukupan broj učenika u sve četiri škole bio je 3170 učenika, a provedeno je na uzorku od 220 učenika, od 1. do 8. razreda. U anketi je sudjelovalo 108 dječaka i 112 djevojčica. Televiziju gleda 85,2 posto dječaka, slično je i kod djevojčica, 81,3 posto. Od sadržaja dječaci preferiraju filmove (85,7 posto) i sport (53,7 posto) dok reality programe gleda njih oko 30 posto. Svakodnevno ili nekoliko puta tjedno djevojčice gledaju filmove (46,4 posto), serije (54,5 posto) dok se za dokumentarce odlučuje njih 10 posto kao i za sportski program. Gledaju se i crtići, dečki 32,4 posto, cure malo više 34,8 posto.
Sudeći po rezultatima ankete, izraz „poslije crtića u krevet“ dobio je arhaičan prizvuk – djeca s ovog područja u velikom postotku ostaju ispred ekrana u kasnim večernjim satima i to u radnom tjednu. Od 22 do 24 sata TV gleda čak 70 posto dječaka i 62 posto djevojčica, program poslije ponoći pa sve do 3 ujutro prati 18 posto curica i 11 posto dječaka, navodi u svom istraživanju Sandra Geri. Slična je situacija vikendom, barem što se tiče vremena od 22 do ponoći, kad dulje ostaje budno 74 posto djevojčica, a dječaka 63 posto. Postotak onih koji u tim terminima smiju gledati televiziju, pogotovo od 22 do 24 sata, je isti. Na žalost, to bi u današnje vrijeme moglo biti shvatljivo s obzirom na užurbani tempo života i (ne)mogućnost okupljanja cijele obitelji na jednom mjestu i u isto vrijeme. „Današnjoj djeci je TV jedini prijatelj i razonoda dok sami čekaju da se roditelji vrate kući s posla. Ujedno, dok roditelj nešto radi po kući najjednostavnije mu je zaposliti TV kao dadilju. Ne radi se o tome da bi trebalo zabraniti gledanje televizije, pogotovo što se tiče neosporne edukativne uloge, već da bi ono, zbog sadržaja koji se danas nude trebalo biti dozirano i uz roditeljsko objašnjenje jer medijska stvarnost često ne odgovara životnoj stvarnosti“, kaže Geri.
Kako gledati televiziju?
„Televizija je jak medij jer vidno opažanje ima veću sposobnost od slušnog, porast gledanosti TV-a raste usporedo s dječjim sazrijevanjem. U doba adolescencije gledanost opada, tada postaju važni vršnjaci, izleti, avanture, putovanja i ljubav“, pojašnjava jedna od vodećih stručnjakinja iz područja razvojne psihologije mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije.
No, do tada djeca već puno toga „nauče“ preko TV ekrana, a kako to nauče pokazuju i ranije spomenuti spotovi. Da se ponovno vratimo na pozitivne utjecaje – edukativnu ulogu (uči ih vještinama, novim pojmovima, stranim jezicima i dr.); informativnu (mnoštvo informacija, upoznavanje novih ljudi, mjesta koja nikad nisu vidjela); veća senzibilizacija (za probleme u svijetu, poticaj razvoju empatije, tolerancije…) te na kraju, zabava i opuštanje. Potrebno je doskočiti onim direktno negativnim, a to su izloženost djece agresivnom i pornografskom sadržaju, neselekcioniranim scenama, likovima koje djeca oponašaju te pritom imaju dojam da je televizijski život pravi život. Sve je više i malih ovisnika o TV i internetu, napominje psihologinja Pavlović.
Od fizičkih problema dokazano je da od previše sjedenja/gledanja pred TV-om dovodi do poremećaja u prehrani (pretilosti, anoreksije i bulimije) i do problema s vidom. Indirektno, osiromašuje obiteljske odnose i mijenja dinamiku zbivanja u obitelji. Dijete do 21 godine na TV vidi oko 8.000 ubojstava, Hrvatska ima 20 agresivnih scena na sat dok ih, primjerice, Finska ima 4. Što se tiče glavnih likova 50 posto glavnih protagonista se našlo u činu nasilja, 10 posto je ubijeno, 5 posto je izvršilo samoubojstvo, navodi podatke Pavlović. I crtići mogu biti potencijalna opasnost jer se pojedini glavni likovi prikazuju kao pravednici koji se nasiljem bore protiv negativaca, a ono se tada može shvatiti kao moralno opravdano.
Preporuka: Ne upotrebljavajte TV kao odgojiteljicu!
„Što kasnije to bolje!“, preporuka je psihologa o adekvatnoj dječjoj dobi za početak konzumacije medija. „Do 5 godine ne bi ih trebalo izlagati ovakvim medijima. Nemojte upotrebljavati televiziju kao „odgojiteljicu“ i ne dajte djeci televizor u sobu. Djeca vole kad provodimo slobodno vrijeme s njima, ona to doživljavaju kao nagradu (odlazak na igralište, izlet, u park). Čak i kad vrijeme nije idealno (kad pada kiša-imamo kišobran!) sve to može biti odgojno, poticajno za cjelokupni razvoj djeteta“, savjetuje psihologinja Pavlović. Ukoliko se ipak odlučite za ostanak kod kuće, odvojite vremena za zajedničke igre ili pustite dijete da se samo zabavi. Nakon toga, zajedno pogledajte neki dobar crtić ili film na TV-u, razgovarajte o likovima i razlikama između stvarnog i izmišljenog.
Ana-Marija Šprihal
