Mili Bože, računaj na nas. Kada si se ono malo rasrdio na Evu i Adama i dao im pedalu u rajskom naselju pa su morali otići istočno od raja, buržuji se naseliše pa uvedu komunalnu naknadu, poreze i prireze, takse i ovrhe. Za nas ostale u raju više nije bilo mjesto, za nas koji smo rođeni s blatom među prstima (tako nam je rekao faraon dok smo crnčili gradeći piramide).
Naš Faraon domestikus poslao nam je poslanicu o veličini zuba pa je Bog intervenirao i pozvao polihištora Japu na raport i od tada hara demokracija u zemlji Hrvatskoj. Nije samo Dalmacija povišću pritrujena ima toga i u bijelom Zagrebu. Eto već više od dvadeset godina skida se ploča druga Tita kod HNK, a ona još uvijek stoji na mjestu jer računa naš narod da će možda zatrebati kad navale nesvrstani ulagati u Hrvatsku. U palači federacije u Beogradu, iznad Titove glave visjela je slika Krste Hegedušića „Bitka kod Stubice“, kada je Gubec beg ratovao protiv buržuja. Minulo Titovo, Francekovo pa naši uglavnom rade u Nemćiji, devize stižu na kapaljku i sve je opet po starom. Nijemci opalili kupanac na Jadranu, a naši arbajt u Njemačkoj i Tito i Hitler i zadovoljni.
Čudne smo mi mustrice, pravimo države po kleticama i livadama, osnujemo državu. Ali ja nikada ne bi izdao Domovinu, a državu su izdali drugi. Čitam danas grafit u Zagrebu „Ljudi su pokvareni zli, ali ja nisam čovjek“. Nije čovjek već anđeo ili sotonino dijete ili možda budući političar. Ja mislim da je rodila majka sineka i dala mu ime šeprtlja, pa se malac opija i drogira i piše gluposti po zidovima. Sačuvaj nas Bože kuge, gladi, rata i poludjelih Hrvata. Uvijek nas nešto mora gutiti – ili hrvatsko pitanje u Austro-Ugarskoj ili pitanje naftne kompanije s Mađarskom.
Meni je dosta svih pitanja bez odgovora. Flundra politika služi da se sitne duše živciraju i žderu, a svi gore u podsljemenskoj zoni uživaju. Dobili smo gospodina Trumpa i sada njemu robujemo. Mislim da je Bog s Trumpom dokazao kako ima smisla za humor. Maskiranje u Hrvata je stari političko nacionalni sport. Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, povremeno se šuti, a onda slijedi stampedo i halabuka i tako stvaramo povijest. Pola je Zagreba od svuda i kojekuda, a što nosi sutra – to samo Bog zna.
Guzepe Roginini