Temeljni zakon, Ustav Republike Hrvatske kaže:

Članak 59. Svakom se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.
članak 70. Svatko ima pravo na zdrav život. Svako je dužan u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

 

Krenimo od početka.

Članak 1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Da li je tome uistinu tako?

U Republici Hrvatskoj vam se može dogoditi da rođenjem ili nesretnim slučajem postanete ili uđete u marginalnu skupinu za koju gore navedeni članci Ustava nisu pisani. Zbog boljeg razumijevanja ovog problema pokušajte se uživjeti u ulogu ljudi o kojima pišemo, pokušavamo dignuti glas.

Već sutra Vam se može dogoditi prometna nesreća ili moždani udar ili se netko Vama blizak rodi s cerebralnom paralizom. Oštećeni mozak, glavni i odgovorni organ u našem tijelu, treba pomoć. Ima li mu pomoći?

Ljudski mozak je jedna od najsloženijih struktura u prirodi, koju čine više od 100 milijardi neurona međusobno povezanih s više od bilijun sinapsa. Do nedavno se smatralo da mozak, jednom razvijen u dječjoj dobi, nema više sposobnost obnoviti se ili regenerirati. No, nova istraživanja potvrđuju suprotno. Mozak odrasle osobe generira nove neurone koji su sposobni učiti i pamtiti te stvarati nove sinapse ili reorganizirati stare neuralne veze. Pokret započinje u mozgu. Živčane stanice u mozgu koje su odgovorne za pokret i motoriku šalju impulse u alpfa-moto neurone živčane moždine koji dalje prosljeđuju impuls do mišića. Ozlijeđen mozak može iznova naučiti pokret i kako hodati. Neurogeneza (razvoj novih neurona) omogućava neuroplastičnost mozga, sposobnost mozga da se reorganizira nakon povreda, oštećenja i degenerativnih oboljenja te kompenzira izgubljenu funkciju stvaranjem novih neuronskih veza, ponovnim učenjem i pamćenjem. Vremenom izgubljena sposobnost, kao što su govor, pokret i hod, mogu se povratiti tako da zdravi dio mozga ili preostala živčana vlakna leđne moždine preuzmu funkciju, što rezultira unapređenjem fizičke sposobnosti osobe. Intezivna neurorehabilitacija ima odlučujuću ulogu u tom procesu, potičući reorganizaciju živčanog sustava, omogućujući da pacijent povrati funkcionalnost tijela čim više je to moguće (Izvor: https://robotska-neurorehabilitacija.eu/neuroplasticnost-m…/)

Znači, znanstveno je utvrđeno da se može. Valjda?! Uzmimo da jest.

Dakle, ako vam treba pomoć, društvo ima obavezu brinuti o vama, bar je tako zapisano u Ustavu. Da li je tome uistinu tako? Svjedoci smo prikupljanja sredstava za liječenje brojnih osjetljivih skupina našeg društva, a najranjivija su djeca. Prikupljanje sredstava putem donacija, organiziranih priredbi i događaja obilježje su društvene angažiranosti većine. Posežemo za telefonom ili uplaćujemo dobrovoljni prilog. Bar jednom. I dobro je činiti dobro.

Ali, da li je dobro znati slijedeće?

Uređaj tvrtke Hocoma pod nazivom „Locomat“ omogućuje pacijentima da se brže oporave, kvalitetnije žive ili se čak u potpunosti dogode čuda pa ljudi, koji su iz različitih razloga u kolicima, prohodaju. Republika Hrvatska nije slijedila primjer Republike Slovenije ( izvor: http://m.delo.si/…/robot-lokomat-pomaga-hitreje-na-noge.html) u kojoj se u državnim bolnicama nalaze najbolji uređaji, već je netko odlučio da se ovaj važan društveni „servis“ preda u privatne ruke, poslovnu inicijativu privatnih poliklinika. Premda, nisu privatne poliklinike toliki problem, koliko činjenica da državne bolnice isti uređaj nemaju, a potrebe su velike. Cijena novog uređaja, prema dostupnim informacijama putem interneta (https://www.dotmed.com/listing/physical-therapy-unit/hocoma/lokomat/1879719 ), je od 250.000,00 do 400.000,00 američkih dolara što bi bilo malo više od 1,5 – 2,5 milijuna kuna. O cijenama terapije možemo nagađati, ali se kreću od oko 150.000,00- 250.000,00 kuna po pacijentu. Matematika je više nego jasna.

Stoga, moramo postaviti pitanje!

Zašto Republika Hrvatska nema, poput Republike Slovenije, u svom, našem vlasništvu uređaj koji može omogućiti potrebitima bolju kvalitetu života?

Zašto Republika Hrvatska, koju činimo mi  građani, dopušta da se ovakva Ustavom zajamčena prava moraju kupiti novcem?

Što se događa ako humanitarne akcije podbace kao slučaj u Bjelovaru kada je prikupljena samo sedmina potrebnog novca? Je li to sramota svih nas? Znači li to da smo loši ljudi?

U nastavku slijedi kratko istraživanje putem tražilice Google, uzmite si vremena i razmislite da li ćete i vi sutra trebati prikupljanje novčane pomoći !?

Slučaj „Adriana Krog“ Bjelovar – neuspio pokušaj prikupljanja novca listopad 2017.
https://bjelovar.live/pokazite-veliko-srce-pomozite-u-prik…/
https://bjelovar.live/jesmo-li-zakazali-za-lijecenje-tesko…/

Slučaj „Marija Milošević“ Smederevo, Srbija – prikupljanje novca i liječenje u Dubrovniku.
https://www.facebook.com/pomoczamariju/

Slučaj „Jozo Klišanin“, Miši, Buško Blato, BIH – prikupljanje novca.
http://fenix-magazin.de/video-jozo-klisanin-se-oporavlja-i…/

Slučaj „Katarina Nobilo“, Dubrovnik, Hrvatska – prikupljanje novca.
http://glasgrada.hr/u-susret-festi-sv-vlaha-desa-priprema-…/

Slučaj „Baldo Jurišić“, Korčula, Hrvatska – prikupljanje novca.
http://www.korcula.online/1/4/sport/1496/kpk-za-balda.html
Slučaj „Tonka Jerković“,Zadar, Hrvatska – prikupljanje novca, 9 godina, dva moždana udara, bolest 

moyamoya (jap. oblačić) .
http://radio.hrt.hr/…/aka-crescendo-u-knezevoj-pala…/141907/

Slučaj „Karlo Rodin“ Šibenik, Hrvatska – prikupljanje novca.
http://sdmsh.hr/multipla-skleroza-ucinila-ga-je-invalidom-…/

Slučaj „Lea Mirt“, Graberje, Hrvatska, veljača 2018.
http://www.01portal.hr/dogadanja/oznaka/Lea%20Mirt

Ovo je samo jedan mali dio cijele priče!

Apsurd je dosegao nevjerojatne razmjere pa tako privatne poliklinike p(r)ozivaju državu (?) da uredi ovo pitanje (sic!). A mi kao država šutimo i prikupljamo novac kojim se za 20-ak terapija otplati uređaj poput „Locomata“. Što se tiče poslovnog plana, sigurni uspjeh! A što se tiče društvenog, moralnog, etičkog? Slijedi par poveznica o gore navedenom:

https://dubrovackidnevnik.rtl.hr/…/kad-god-cujem-ime-doktor…

https://dubrovackidnevnik.rtl.hr/…/kakav-nevjerojatan-apsur…

Što činiti? Potreban je samo mali korak svih nas, zajedno. Pojedinac ovdje ne može puno, tek sporadično sudjelovati u akcijama i nadati se pozitivnim reakcijama, uključivanju estrade, političara i nogometaša kako bi uspjeh akcije bio zajamčen.

U mom gradu Dugom Selu organizirane su dvije akcije prikupljanja novca i moramo biti ponosni na prikupljeno. Najveći dio novca dotiran je iz proračuna Zagrebačke županije, proračuna kojeg pune građani. Škole, vrtići, udruge prikupljali su novac koji odlazi u privatne poliklinike koje na taj način postaju centri izvrsnosti, prijenosa znanja i vještina, ali neminovno i centri gomilanja kapitala na račun nesreće drugih. Ne toliko daleko od nas Slovenija ima referentni sveučilišni centar, a tek onda mogućnost privatnih poliklinika. Ostaje stoga gorak okus u ustima da je u Sloveniji moguće doći do nižih cijena za krajnjeg korisnika, jer je država osigurala temeljno pravo zajamčeno Ustavom. Bolna je spoznaja da Republika Hrvatska nije u stanju napraviti istu stvar! Hrvatska smo mi.

Stoga, šaljemo ovaj apel kojim pozivamo institucije ove zemlje da se zauzmu za rješavanja ovog problema koji zadire u etičke i moralne norme svih nas, društva kao cjeline. Pozivamo medije da se pozabave ovom temom i ukažu javnosti na zastrašujuću razinu apsurda o kojoj je ovdje riječ. Naposljetku, ukoliko nismo u stanju poštovati temelje Ustava i ukoliko nismo u stanju zaštititi najosjetljivije slojeve našeg društva, imamo li se pravo nazivati – državom?

                                                                                                                                                                                 GI "Drugo Selo"