DUGOSELSKI AMERIKANAC S MARTIN BREGOM U SRCU

Parafrazirajući izreku o jednom drugom zemljopisnom pojmu, za aktera ove naše priče mogli bismo reći: Možeš istjerati čovjeka iz Dugog Sela, ali Dugo Selo iz pravog Dugoselca nikada! Naime, naš sugovornik Milivoj Lesičnjak ovih se dana, kao uostalom i svakog ljeta unazad nekoliko godina, ponovo vratio na svoje imanje na Martin bregu. Možda to i ne bi bilo čudno da njegov dom nije udaljen nekoliko tisuća milja - u gradu Sacramento u Kaliforniji.
Milivoj je, naime, rođeni Dugoselac. Rođen 1948. godine u jednoj od najstarijih i mogli bismo reći - najdugoselskijih ulica- u Ferenčakovoj na kućnom broju 3, od kuda se kasnije preselio u zgradu iza starog Doma zdravlja. U djetinjstvu nije ni sanjao odlazak u Ameriku pa se zajedno s vršnjacima među kojima se rado sjeća Ivice Končića i Borisa Mahača uglavnom igrao po svom voljenom Martin bregu gdje je, kako kaže, znao za svaku trešnju. S obzirom da je većinu slobodnog vremena provodio na Martin bregu prisjeća se i zanimljivog događaja da se upravo on prvi okupao na tek otvorenom bazenu ispod stare crkve. Volio je i sport, posebice stolni tenis, pa je zajedno s dugoselskim legendama ovog sporta Zvonkom Turčincem- Ogijem, Stanislavom Šehornigom- Mimijem i Vladom Štefanovićem šezdesetih godina prošlog stoljeća, bio jedan od osnivača današnjeg prvoligaša Stolnoteniskog športskog kluba Dugo Selo. Iz tog razdoblja sjeća se susreta s legendarnim Antunom "Tovom" Stipančićem koji je, kaže, ipak izgubio. Stolni tenis igra i danas, a ukoliko je u to vrijeme u Dugom Selu, redovito nastupa na memorijalu posvećenom njegovom prijatelju Ogiju.
Od 1962. do 1969. godine igrao je i pivota u tadašnjem Rukometnom klubu Jedinstvo.

Istovremeno školovao se, najprije za soboslikara, i bio naučnik kod tadašnjeg čuvenog dugoselskog majstora Mihocija, ali, kaže, to nije bio posao za njega pa nauk nije završio. Krenuo je potom naukovanje i za automehaničara, ali je taj zanat završio tek nakon što je 1969. godine otišao u Njemačku gdje je radio u Opelu. Zaposlio se potom u jednoj američkoj tvrtki koja mu je, nakon što je završio zanat za preciznog mehaničara, omogućila odlazak u Sjedinjene Američke Države. Prvo odredište bio mu je Cleveland, ali nakon što je napredovao u struci i popravljao strojeve za svoju tvrtku u Kaliforniji odlučio se preseliti u Los Angeles, potom u San Francisco, da bi na koncu svoj dom izgradio u Sacramentu. U Americi se oženio Hrvaticom Marijom, s kojom ima sina, a u Sacramentu je ubrzo osnovao i uspješan vlastiti tiskarski biznis.
S obzirom da u ovom dijelu Amerike živi veliki broj Hrvata i Milivoj je postao aktivan u tamošnjem Hrvatsko-američkom kulturnom centru (CACC), te je uskoro postao i njegov predsjednik, a uz njegovu inicijativu izgrađena je i zgrada Centra koja je među najljepšim zgradama takve namjene u SAD.
Posebno je ponosan na Hrvatski festival koji se svake godine održava pri Centru u Sacramentu, a na koji zadnjih godina dolazi i po nekoliko tisuća američkih Hrvata koji su, kako kaže, u najvećem broju slučajeva uspješni poslovni ljudi.
Milivoj je i predsjednik podružnice Hrvatske bratske zajednice za Sacramento, koji u ovom gradu radi pod nazivom Svete Vicence, a kad je u Hrvatskoj došlo do nagovještaja demokratskih promjena postao je i politički aktivan, te je prigodom gostovanja u Americi u vlastitom domu ugostio, u to vrijeme, budućeg predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana i Gojka Šuška. Postao je i prvim predsjednikom HDZ-a u gradu Sacramentu, a s te funkcije niti do danas nije smijenjen. Iz tog razdoblja prisjeća se prikupljanja novaca za kupnju oružja u Hrvatskoj, te zanimljivosti da je u to vrijeme dugoselskom HDZ-u poslao prvi fax uređaj koji stranka tada nije imala.
Premda mu politika više nije prioritet zadovoljan je kad ga dugoselski stranački prijatelji pozovu na različita događanja.
Od odlaska u mirovinu 2003. godine redovito se preko ljeta vraća u Dugo Selo, a s prvim mrazevima odlazi u sunčanu Kaliforniju. Ipak, kaže, najljepše mu je na Martin bregu. Tamo je izgradio novi dom. Zanimljivo je, dodaje, da je dječačke dane proveo u druženju s bivšim dugoselskim gradonačelnikom, a s aktualnim ga gradonačelnikom povezuje činjenica da je od njega kupio vinograd u kojem je izgradio svoju sadašnju kuću koja bi uskoro, jer se namjerava trajno vratiti svojem Dugom Selu, postati njegov stalni i jedini dom.

N.H.M.