Početna stranica Dugoselske kronike   Opširnije o tečajevima Pučkog otvorenog učilišta Broj 533
14. srpnja 2010.

Naslovna stranica

KONTAKT

IMPRESSUM

PRETPLATA

ARHIV PRETHODNIH BROJEVA


Dugoselska kronika > Zadnja stranica
Ježevo - posljednja oaza tradicijske drvene arhitekture na dugoselskom području:

Drvene ljepotice odupiru se zubu vremena

Tradicijska arhitektura posavskog kraja oduvijek je bila vezana uz drvo kao glavni građevni materijal. Još prije pedesetak godina više od polovice, bilo stambenih, bilo gospodarskih građevina, bila je izrađena od drveta. Razvoj tehnologije gradnje, a mogli bismo slobodno reći u još većoj mjeri pomodarstvo, doveli su do toga da su drvo zamijenili opeka i beton. Nestajalo je postupno kvalitetne hrastovine za gradnju kuća, nestali su i majstori cimermani, a najveća je tragedija da su, u prvom redu zbog pomodarstva, srušeni i nestali brojni prekrasni primjerci drvene ruralne arhitekture koji su još uvelike bili funkcionalni.
Josip Hrdan
U Dugom Selu drvene su kuće postale pravi rariteti i uglavnom su u ruševnom stanju, a malobrojni preostali vlasnici često im i dodatno pomažu u propadanju raskrivanjem krova i na slične dovitljive načine ne bi li prevarili zaštitare spomenika i nastojeći da bi ih što prije zamijenila betonska neprepoznatljiva zdanja. Slično je stanje i u okolnim selima gdje je još uvijek sramota ako nemate "veliku i novu zidanicu". Jedina oaza ove vrijedne tradicijske arhitekture ostalo je Ježevo u kojem je petnaestak drvenih kuća još uvijek nastanjeno, a upravo to je najbolji recept za njihovo očuvanje.
Unatoč tome što na našem području postoji još nekoliko krasnih primjeraka drvenih katnica (hiža na trem), sedamdeset trogodišnji Josip Hrdan ima privilegiju u jednoj takvoj i živjeti.
Kuću su 1921. godine iz rukom piljenih planjki izradili poznati cimermani - njegov djed Đuka i stric Mato Hrdan koji su bili graditelji i većine drugih drvenih kuća u Ježevu. U kući, veličine 11,5x5 metara živjele su njihove dvije obitelji, a danas živi Josip sa svojom obitelji i kaže da je sigurno neće srušiti, niti napustiti. U toj su kući živjeli njegovi preci, a živjet će, kaže, i njegovi unuci. Štoviše, kao posljednji izdanak poznate majstorske loze, iako nije učeni cimerman, Josip se izvrsno razumije u ovaj posao i sam održava kuću, a s ponosom čuva i stari cimermanski alat. Kuća je u izvrsnom stanju, topla i suha i sigurno je udobnija za život od bilo koje nove - kaže Josip. Ipak, dogradnja sanitarnog čvora onemogućila je da kuća dobije status zaštićenog objekta pa obnovu obavlja bez, za to predviđenih, državnih potpora. Zanimljivo je i to da je u ovu kuću ugrađen i dio materijala iz nekadašnje drvene crkve u Ježevu koja je također početkom prošlog stoljeća zamijenjena sadašnjom - zidanom.
Još ne tako davno u Ježevu je bilo nekoliko tradicijskih drvenih katnica, među kojim se isticao tzv. Ivkin čardak koji je bio građen "na hrvatske vugle", za razliku od ostalih koji su građeni "na njemačke vugle". Danas je ostala samo njegova drvena katnica i još jedna u ruševnom stanju- sa žaljenjem konstatira Josip.
Pažnju plijeni i velika drvena prizemnica obitelji Pevek i mnoge druge kuće s ukrasnim detaljima, koje su, nažalost, bez stanovnika. Zanimljivo je i to da je u Ježevu pod zaštitom čak i jedan naoko sasvim banalni objekt - svinjac obitelji Mihalek koji je također još uvijek u funkciji, a star je stotinjak godina. Sve je to, kažu u Ježevu, dio naše tradicije i toga se ne treba sramiti - već to treba čuvati!

pripremio: Nenad Haleuš Mali

 

* Ježevo - posljednja oaza tradicijske drvene arhitekture na dugoselskom području

  © Dugoselska kronika