Marica i Stipe brane nebo nad Dugim Selom

Topliji dani koji upravo dolaze bude u nama osjećaj ugode i pozitivne asocijacije, ali često zaboravljamo da oni nose i mnoge neugodnosti, a ljetna nevremena s grmljavinom i tučom prava su noćna mora poljoprivrednika. Štoviše, često puta, kao nezaboravne 1998. godine, od tuče stradavaju i krovovi kuća i gospodarskih objekata te automobili.
Srećom, unatoč tome što posljednjih godina postoje prijepori o njenoj djelotvornosti, u Hrvatskoj još uvijek postoji služba protugradne obrane, odnosno ljudi kojih se redovito sjećamo tek kad nevolja dođe pred vrata, a u narodu su poznati kao "raketari".
Na području grada Dugog Sela ostala je još samo jedna lansirna postaja protugradne obrane, u Prozorju, a zanimljivo je da je posljednja čuvarica dugoseskog neba jedna žena - Marica Štrac koja ovaj posao obavlja punih dvadeset godina. Posao je započela s pokojnim ocem Stjepanom, a preuzela ga je nakon njegove smrti. S obzirom da raketar, kaže Marica, mora obavezno imati i pomoćnika, posao pomoćnika je jedno vrijeme obavljala njena pokojna majka Marija.
Premda priznaje da mu glavni motiv dolaska u Pro zorje nisu bile rakete, sada taj posao obavlja Maričin životni partner Stipe Marić koji se dobro uklopio u posao, ali ne osporava Maričino prvenstvo u poslu i stručnosti.
Raketarstvo, kakvo smo prije tridesetak godina mogli gledati u TV seriji Gruntovčani, gdje raketar cigaretom pali protugradnu raketu, davna je prošlostkaže Marica opisujući svoj dnevni radni ritam. Samo ispaljivanje raketa obavlja se danas iz kućice pored lansirne rampe, elektronskim putem. Cijeli posao, naime, pomalo podsjeća na vojsku jer s početkom sezone - 1. svibnja, svako jutro započinje prozivkom raketara od strane Državnog hidrometeorološkog zavoda - Radarskog centra Sljeme koji dnevno izvješćuje i o prognozi vremena, a stalna pripravnost traje sve do listopada, kada završava protugradna sezona. Kad dođe do prijetnje najgoreg, Marica i Stipe, bez obzira na kišu i grmljavinu, odlaze do lansirne rampe i čekaju naređenja Centra. Puca se samo po naredbi Centra, što većina ljudi - kaže Marica- ne razumije pa se često događa da prigodom pojave nadolazećeg nevremena dolaze susjedi i traže da se puca. No, rakete se ispaljuju samo u krajnjem slučaju, a mnogo se češće u posljednje vrijeme koristi prizemni generator za isijavanje tzv. meteorološkog reagensa koji također razbija gradonosne oblake. Za predstojeću sezonu sve je spremno. Marica i Stipe su potpisali ugovore s DHMZ-om i preuzeli, za početak, 18 raketa. Možda će to biti i dovoljno, kaže optimistički Marica, koja se nada da će se ponoviti lanjska sezona kada uopće nije bilo potrebe za ispaljivanjem raketa.
Svoj posao Marica voli, premda, kaže, nije nimalo lak. Žao joj je stoga što je uz skromnu naknadu koju dobiva od DHMZ-a, gradska vlast prije pet-šest godina ukinula novčani dodatak s argumentacijom da od protugradne službe nema koristi. Nema veze, dodaje, Stipe i ja jednako čuvamo od tuče vinograde i onima koji su nam ukinuli naknadu, kao i onima koji cijene naš rad.
Na koncu, suglasno kažu Marica i Stipe, Dugoselcima možete poručiti da mirno mogu spavati u pogledu opasnost od tuče - dok smo mi tu nebo nad Dugim Selom je sigurno.

Pripremio: Nenad Haleuš Mali