Piše Dragutin Savić, dipl. pravnik

NAKNADA ŠTETE U SLUČAJU PROMETNE NEZGODE

Pitanje čitatelja:

J.M. iz Dugog Sela: Doživio sam prometnu nezgodu u kojoj sam zadobio tjelesne ozljede, a oštećen mi je i automobil. Za nezgodu nisam kriv. Koja su moja prava na naknadu štete?

Naknada štete, pa i u slučaju prometne nezgode, veoma je širok pravni pojam. Stoga ću, odgovarajući na postavljeno pitanje, čitatelje informirati o osnovnim stvarima vezanim uz ovu temu.
Svaki vlasnik motornog vozila dužan je s osiguravajućim društvom, po svom izboru, sklopiti policu osiguranja za štetu nanesenu trećim osobama (obvezno osiguranje). Tzv. kasko osiguranje vlasnik vozila ugovora po svojoj volji. Vozač je dužan policu osiguranja imati sa sobom za vrijeme dok upravlja vozilom i na zahtjev ovlaštene službene osobe istu pokazati. Jednako tako, vozač je dužan u slučaju prometne nezgode, osobne podatke i podatke o osiguranju dati na uvid svim sudionicima prometne nezgode. Sudionici u prometnoj nezgodi, kad se radi o dva ili više vozila, dužni su ispuniti i potpisati, te međusobno razmijeniti Europsko izvješće o nezgodi.
Postoje dvije vrste štete koja može nastati kao posljedica prometne nezgode i to: imovinska (materijalna) i neimovinska (nematerijalna) šteta. Imovinska šteta je šteta na vozilu (oštećenja samog vozila) i u vozilu (oštećenja stvari u vozilu). Da bi vlasnik vozila mogao ostvarivati pravo na naknadu materijalne štete, potrebno je da u što kraćem roku prijavi štetu radi procjene štete. Prijavu je potrebno učiniti, u pravilu, kod osiguravajućeg društva kod koje je štetnik (osoba koja je skrivila nezgodu) sklopio policu osiguranja. To stoga što se tim načinom znatno olakšava ostvarenje naknade štete, jer će upravo to osiguravajuće društvo biti u obvezi naknaditi štetu, pa stoga neće moći s uspjehom isticati prigovore glede oštećenja vozila i stvari. Ovaj vid naknade štete osiguravajuće društvo štetnika veoma često isplaćuje bez znatnijih poteškoća, a na temelju izvida (procjene) štete, priznanja štetnika za nezgodu, ili policijskog zapisnika, odnosno rješenja Suda za prekršaje.
Neimovinska šteta obuhvaća naknadu za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, pretrpljene duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti (tzv. "invaliditet") te za duševne boli zbog naruženosti. Koje će od tih vidova štete i u kojoj visini priznati osiguravajuće društvo štetnika, odnosno sud u sporu, ovisi o vrsti i intenzitetu ozljeda koje je oštećenik (osoba koja je stradala u nezgodi) zadobio. Vrstu ozljeda, intenzitet i trajnost boli, te straha, stupanj smanjenja životne i radne aktivnosti, stupanj naruženosti daju sudsko medicinski vještaci na bazi raspoložive medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda oštećenika. Temeljem tog vještačkog nalaza i mišljenja sud utvrđuje visinu naknade štete po svim navedenim vidovima štete, primjenjujući pri tom "orijentacijske kriterije" Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. godine. Tako, npr. za "invaliditet" od 10% sud dosuđuje naknadu štete u visini od oko 8.000 kuna, a za jedan dan pretrpljenih jakih fizičkih bolova u visini od 370 kuna, itd. Treba napomenuti da pod zakonom određenim uvjetima oštećenik može ostvariti i tzv. mjesečnu rentu (naknadu štete koju mu u određenom odnosno dosuđenom iznosu mjesečno isplaćuje osiguravajuće društvo).
Pored naknade nematerijalne štete, oštećenik ima pravo i na materijalnu štete u vidu naknade za tuđu njegu i pomoć, ukoliko je imao potrebu za tom pomoći (npr. nepokretnost i sl.). Tu pomoć oštećenik može dobiti od svojih ukućana, ili trećih osoba. Vrijeme potrebe za tuđom njegom i pomoći utvrđuje sudsko medicinski vještak.
Za ostvarenje prava na naknadu neimovinske štete potrebno je da oštećenik podnese odštetni zahtjev osiguravajućem društvu kod kojeg štetnik ima policu osiguranja, kojem prilaže raspoloživu medicinsku dokumentaciju, policijski zapisnik o štetnom događaju, ili sličnu dokumentaciju iz koje je razvidna krivnja osiguranika, te nalaz i mišljenje neovisnog vještaka, ako je dao vještačiti. Oštećenik svojom voljom odlučuje i izabire neovisnog vještaka s popisa sudsko medicinskih vještaka. Provođenje vještaćenja po neovisnom vještaku se preporučuje, jer oštećenik time spoznaje sve osnove za postavljanje odštetnog zahtjeva.
Osiguravajuće društvo je dužno u propisanim rokovima očitovati se po odštetnom zahtjevu. Ukoliko ne dođe do nagodbe između oštećenika i osiguravajućeg društva po odštetnom zahtjevu, oštećenik ima pravo protiv osiguravajućeg društva pokrenuti sudski postupak radi naknade štete. Podnošenje takve tužbe prije proteka rokova za očitovanje osiguravajućeg društva po odštetnom zahtjevu preuranjeno je i sud će takvu tužbu morati odbaciti.
Valja napomenuti da se oštećenik koji je pridonio nastanku događaja smatra suodgovornim za štetni događaj pa se njegovo pravo na naknadu štete umanjuje razmjerno njegovom doprinosu nastanku štete. O stupnju suodgovornosti odlučuje sud.
Ukoliko je pak u prometnoj nezgodi neka osoba smrtno stradala, ili je došlo do osobito teškog invaliditeta osobe, pravo na naknadu štete zbog smrti i osobito teškog invaliditeta imaju članovi njegove uže obitelji i to: bračni drug, djeca i roditelji. Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi i izvanbračnom drugu, ali samo ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Prema navedenim Orijentacijskim kriterijima VS RH, visina naknade npr. za slučaj smrti bračnog druga, djeteta i roditelja iznosi oko 220.000 kuna. Maloljetno dijete koje je uzdržavao poginuli roditelj ima pravo i na naknadu uzdržavanja od osiguravajućeg društva.
Dakle, glede postavljenog pitanja, čitatelj treba znati da ima pravo na potraživanje naknade materijalne i nematerijalne štete, dakako ukoliko niste odgovorni za prometnu nezgodu, i to od osiguravajućeg društva kod kojeg je krivac prometne nezgode bio obvezno osiguran u trenutku prometne nezgode. Visina naknade imovinske štete ovisit će o oštećenju vašeg vozila, a visina neimovinske štete o tjelesnim ozljedama koje ste zadobili, odnosno o stupnju "invalidnosti", vrsti i intenzitetu pretrpljenih boli, straha, stupnju naruženosti i dr.
Treba napomenuti da je rok zastare za ostvarenje prava na naknadu štete tri godine od dana saznanja za štetu i štetnika, a maksimalni rok iznosi pet godina od štetnog događaja.
Na kraju, smatram potrebitim naglasiti, da pravo na naknadu štete ima treća osoba i ako joj je šteta nanesena uporabom neosiguranog vozila, nepoznatog vozila i vozila s inozemnom registracijom. Odštetni zahtjev u takvim slučajevima oštećenik podnosi Hrvatskom uredu za osiguranu u Zagrebu.