PITAJTE PRAVNIKA
Pitanje čitatelja:
Otac mi je umro 1996. godine. Moja majka je obećala
dati pola (1/2) vinograda meni, a pola (1/2) mome bratu. To ipak nije učinila.
Brat mi je umro 2008. godine. Nakon smrti brata, moja majka
je prepisala cijeli taj vinograd na svog unuka - sina mog pok. brata.
Ja sam pune 33 godine obrađivao vinograd, a prije 17 godina
sam svojim sredstvima i radom taj vinograd postavio na žicu.
Koja su danas moja prava u odnosu na taj vinograd?
Na početku moram naglasiti da u navedenom pitanju nedostaju
određeni elementi za potpun i precizan odgovor. Zato ću u odgovoru
poći od određenih pretpostavki. Dakle, pretpostavljam da je
Vaš otac bio isključivi (1/1) vlasnik navedenog vinograda sve
do svoje smrti. Ako je tako, vinograd je ušao u ostavinsku masu
(imovinu) u ostavinskom postupku iza Vašeg pokojnog oca. Ukoliko
Vaš otac nije sačinio oporuku i oporukom rasporedio vinograd
Vašoj majci, Vi, Vaša majka i Vaš brat, kao zakonski nasljednici
iza pokojnog oca, imali ste pravo svaki na jednu trećinu (1/3)
tog vinograda. Stoga ste u ostavinskom postupku iza pokojnog
oca imali mogućnost prihvatiti se nasljedstva, čime bi dobili
i jednu trećinu (1/3) tog vinograda.
Pretpostavljam da ste se u ostavinskom postupku Vi i Vaš brat
odrekli svog zakonskog dijela, ili ga ustupili majci, pa je
time (očito) Vaša majka postala isključivi vlasnik vinograda
iza Vašeg pokojnog oca. Vaša majka, kao samovlasnica vinograda,
slobodno je s istim mogla raspolagati, a to znači i darovati
ga kome želi. Dakle, bez obzira na obećanja koja Vam je činila,
kako tvrdite, Vaša majka je ipak odlučila prekršiti ta obećanja
i vinograd darovati svom unuku, sinu Vašeg pokojnog brata, koji
je, očito temeljem darovnog ugovora, upisao pravo vlasništva
vinograda na svoje ime u zemljišnoj knjizi.
U slučaju da Vaša majka nije bila samovlasnik vinograda, ne
bi mogla darovati vinograd u cijelosti svom unuku, a niti bi
se ovaj mogao uknjižiti na cijelom vinogradu. Svatko može prenositi
na drugog samo onoliko prava koliko sam ima i ne više od toga.
Kako je zasigurno Vaša majka bila samovlasnica vinograda u trenutku
izvršenog darovanja, ne nalazim pravnog osnova da to darovanje
pobijete.
Okolnost što se Vi 33 godine "obrađivali" taj vinograd ne znači,
samo po sebi, da Vam time pripadaju određena vlanička prava
pa najvjerojatnije niti pravo na stjecanje vlasništva tzv. dosjelošću
(protekom zakonom određenog vremena posjedovanja). Naime, pravo
vlasništva na nekretnini dosjelošću, protekom roka od 10 godina
neprekidnog i samostalnog posjedovanja, stječe onaj samostalni
posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten. Pravo vlasništva
dosjelošću nekretnine protekom 20 godina neprekidnog i samostalnog
posjedovanja stječe onaj čiji je posjed barem pošten (ne mora
biti zakonit i istinit). Samostalni posjednik je onaj koji stvar
posjeduje kao njezin vlasnik. Zakonit posjednik je onaj koji
ima valjani pravni temelj (npr. ugovor). Istinit posjednik je
onaj koji posjed nije pribavio silom, prijevarom, ili zlouporabom
povjerenja. Pošten posjednik se smatra onaj koji u momentu stjecanja
posjeda nije znao, niti je mogao znati, da mu ne pripada pravo
na posjed.
Stoga, ukoliko ste 33 godine obrađivali vinograd jer ga je otac
dao na obradu, a pri tome zadržao pravo vlasništva i pravo na
posjed; dakle ako ste obrađivali vinograd i pri tom znali, ili
morali znati, da nije Vaš i da ste ga od oca dobili samo na
obradu (uživanje) ne biste mogli danas s uspjehom ostvarivati
pravo vlasništva temeljem dosjelosti. Stjecanje prava vlasništva
dosjelošću moguće je jedino tužbom nadležnom sudu protiv vlasnika.
Pravo koje biste Vi eventualno mogli imati, jest pravo zahtijevati
od sadašnjeg vlasnika (sina Vašeg pok. brata) na povrat uloženih
sredstava u taj vinograd, kao što je npr. stavljanje vinograda
na žicu, jer je vjerojatno tim činom vinograd dobio na vrijednosti.
No, za ostvarenje takvog prava odlučne su i određene druge okolnosti
i činjenice s kojima u ovom momentu ne raspolažem pa se na iste
ne mogu osvrnuti.
Piše Dragutin Savić, dipl. pravnik
