PITAJTE PRAVNIKA
Kakva su moja prava na imovini nakon razvoda braka?
- pita čitateljica S.M. iz Dugog Sela.
Postoje dvije vrste imovine bračnih drugova i to posebna imovina
i bračna stečevina.
Posebna imovina je ona koju je bračni drug imao u svom vlasništvu
u trenutku zaključenja braka. To je dakle imovina koju je bračni
drug unio u bračnu zajednicu kao svoju vlastitu imovinu. Takva
imovina, kao i imovina koja je od nje potekla, ostaje vlastita
imovina tog bračnog druga i ne ulazi u podjelu nakon razvoda braka.
Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom
za vrijeme trajanja bračne zajednice kao i ona imovina koja potječe
od te imovine. Dakle, takva imovina je zajednička imovina bračnih
drugova i na toj imovini bračni drugovi stječu određene suvlasničke
omjere (suvlasnička prava).
Do 30. lipnja 1999. važio je Zakon o braku i porodičnim odnosima
po kojem se suvlasništvo na bračnoj stečevini određivalo prema
doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju takve imovine. Dakle,
sud je morao utvrđivati koliko je koji od bračnih drugova doprinio
u stjecanju zajedničke imovine, te je prema takvom utvrđenju određivao
odredio suvlasnički dio svakog bračnog druga. Dakako, da to često
puta nije bilo lako jer nije bilo relevantnih dokaza, što je za
posljedicu imalo dugotrajnost sudskih postupaka, pa i nezadovoljstvo
sudskom odlukom.
Od 1. srpnja 1999. godine važi Obiteljski zakon po kojem su bračni
drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako
nisu međusobno zaključili bračni ugovor. Bračnim ugovorom mogu
se urediti imovinskopravni odnosi na već postojećoj i na budućoj
imovini. No, u praksi nisu učestali slučajevi zaključenja bračnih
ugovora među bračnim drugovima. Dakle, nakon razvoda braka, svaki
bračni drug stječe pravo na jednu polovinu (1/2), ali one bračne
stečevine koju su stekli u vremenu od 1. srpnja 1999. godine,
do prestanka bračne zajednice, dok na imovini stečenoj u braku
od dana zaključenja braka pa do 1. srpnja 1999. godine, odlučuje
se prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju te bračne
stečevine jer za tu imovinu važe odredbe Zakona o braku i porodičnim
odnosima.
Navedena pravila vrijede i za izvanbračnu zajednicu ukoliko je
ista trajala određeno duže vrijeme. Često puta bračne drugove
zbunjuje činjenica da je na nekretninama koje su stečene za vrijeme
trajanja braka uknjižen samo jedan od bračnih drugova (najčešće
muž). Međutim, takva činjenica nije od važnosti jer i za takvu
imovinu važe gore navedena pravila, tj. Takva imovina predstavlja
bračnu stečevinu i ulazi u diobu među bračnim drugovima.
Zasigurno, da je najbolji način uređenja imovinskopravnih odnosa
između bračnih drugova glede bračne stečevine međusobni dogovor.
No, ako se ne može postići, jedini put je sudski parnični postupak,
koji je veoma često dugotrajan i skup.
Piše Dragutin Savić, dipl. pravnik
