Čazmatrans izradio analizu gradskog prijevoza:

Dugoselskim ulicama krstare prazni autobusi

Ovih dana djelatnici Čazmatransa izradili su, na zahtjev gradonačelnika, analizu gradskog prijevoza za 2009. godinu. Premda se od uvođenja javnog gradskog prijevoza u listopadu 2005. godine znalo da ova djelatnost neće biti profitabilna, spomenuto izvješće pokazuje da se danas prijevoz, za koji Grad iz proračuna godišnje izdvaja 156 000 kuna, koristi sve manje. U izvješću, primjerice, stoji da je u prvih deset mjeseci ovo godine prevezeno ukupno 5382 putnika, odnosno 538 putnika mjesečno, ili pak 21 putnik dnevno. Od spomenutog dnevnog broja tek 15 njih kupuje kartu, dok su preostali putnici umirovljenici koji se voze besplatno. Ukoliko se uzme u obzir da dvije postojeće linije; od željezničkog kolodvora preko Martin brega pa ponovo do željezničkog kolodvora i od željezničkog kolodvora preko Novog groblja i Lukarišća ponovo natrag na kolodvor, ima ukupno sedam dnevnih polazaka, ispada da se u prosjeku sa svakom linijom voze tri putnika, ili dva s kupljenom voznom kartom.
Zanimljivo je da se otkad su uvedene godišnje iskaznice za umirovljenike smanjio i broj putnika iz ove populacije, a u 2009. godini nije prodana niti jedna mjesečna karta za gradski prijevoz, a zanimljivo je i to da na pojedinim stanicama, koje su također uređene gradskim novcem prilikom uvođenja prijevoza, nikada nije ušao, niti izašao, niti jedan putnik.
Unatoč tome javni gradski prijevoz jedan je od prerogativa grada, te je moguće da će veću funkciju dobiti s uvođenjem naplate parkiranja u središtu grada kada je moguće za očekivati da će ga građani s periferije ipak početi koristiti. Do tada ostat će i dalje vrući krumpir s kojim će se gradski oci ipak prije ili kasnije morati ozbiljno pozabaviti. Naime, unatoč tome što izdvojeni novac možda i nije prevelik u odnosu na neke druge troškove, u doba recesije nije primjereno ni da gradskim ulicama krstare prazni autobusi.

Nenad Haleuš Mali