Stara crna kronika dugoselska (2.)

U prošlom broju Dugoselske kronike donesen je prikaz članaka iz pučkog dvotjednika "Prijatelj naroda" koji je od 1901. do 1904. godine uređivao dugoselski župnik i književnik Josip Zorić. Zajednička tema je ono što danas zovemo "crna kronika ". U prošlom broju su to bile provale, narušavanja javnog reda i mira te nesreće, a u ovom prikazu ćemo vidjeti da ni stari Dugoselci nisu prezali od najgoreg oblika nasilja.

Tako jedan članak iz 1903. god. opisuje važnost skladna obiteljska života, a zatim u kratkom prikazu daje jedan suprotan, krajnje tragičan primjer iz Prozorja.
Ove godine na 31. siečnja, kada se u župnoj crkvi služila večernja i držala propovjed, bio je taj čovjek I. V. na nekakvoj zabavi u susjedstvu; pak se već u gusti suton sa svojim sinom vratio kući. U kući moralo se nešto strašna dogoditi, jer je za neko vrieme izašao sin iz kuće, i sastav se sa nekimi ljudim, zatražio od njih cigaretu da puši, rekav: Idem u Dugo Selo, da se prijavim sudu - jer sam ubio oca. Ljudi se snebivali i kamenili, te pitali, da li moguće da je sin ubio rodjena oca .Žalibože, bila je istina, jer su nesretnika našli u kući na podu razmrskane glave u krvi. Ubijen je sjekirom. Kako je ubojstvo izvedeno, i kojim povodom, nezna se, jer u kući ne bijaše nikoga do oca i sina i jednog djeteta, koje će slabo znati što iskazati. Sin pripovieda da ga je otac napao i stao daviti, a on da obrani svoj život, da je segnuo za sjekirom. Medjutim, istraga je u tečaju, hože li se doznati potanje kako je izvedeno ubojstvo, to će pokazati tečaj istrage. Istina je ustanovljena, da je sin ubio oca, jer je to sam priznao. Ljudi u selu govore, kazan je božja; pak kakovo sjeme takav je plod. Hrdjav otac, nevaljan sin.

Nekoliko mjeseci kasnije, točnije "koncem svibnja", anonimni autor članka opisuje ove pogubne događaje u Šaškovcu.
Da vam pripoviedam, g. uredniče, žalostan slučaj što se je ovih dana u nas dogodi. Duša čovjeku trne, a u srcu zebe, kod same pomisli da se šta takovo može dogoditi. Brat je napao brata sjekirom, a ovaj ga u obrani udario kolcem te mu probio glavu, da se onesviešten srušio na zemlju. Na sreću rana ako je i teška, velika i duboka, ranjenik će ipak preboljeti; tako se barem nadaju ukućani. A kako je do toga došlo. Nastala svadja radi diobe za pedalj zemlje. Čovjek umisli da mu je krivica učinjena, zamrzio brata i zakleo mu se osvetom; pak kad je ovaj mirno u vrtu radio, dotrčao za njim sa sjekirom - valjda ne u dobroj namjeri. Vidjevši brat pogibelj dao se u bieg, ali opaziv da mu je progonilac već za ledjima - okrene se naglo te mu kolcem raskoli glavu. Spasio je doduše sebe, ali malo da nije postao bratoubojica.
Istog dana zbio se je sličan slučaj u susjednom selu, ali žalibože ovaj se je kamo žalostnije svršio, brat je brata ubo nožem u srce, te ga na mjestu usmrtio. - Vriedan i čestit gospodar, marljiv i savjestan radnik J. J. imao dva sina; stariji bio oženjen, a mladji tek pred par godina izašao iz škole. Za čudo, braća se nisu voljela - osobito mladji bio zle ćudi, te ni sa samim ocem nije liepo postupao. Kobnog dana na 7. svibnja, porečkaše se nešto oštrije, te mladji brat opsuje starijemu ženu i diete, a to ga utolioko uvriedilo, da si je čusnuo brata, a ovaj u jarosti pograbio nož, te ga rinuo bratu u srce.
Siromak otac plače i uzdiše, u radu i gospodarenju onemogao i ostario; a sada kada bi ga sinovi mogli izmieniti, evo jedan mu leže u grob - a drugoga bog zna što čeka - najmanje kazniona na više godina. Nesretni brat i sam priznaje svoje nedjelo - satrven je od duševne boli, te pošao k sudu i prijavio svoj zločin.

Vjerojatno isti anonimni autor 26. lipnja te iste 1903. godine opisuje jednu tragičnu nesreću u Šaškovcu.
Ovih dana dogodila se i nesreća. M. K. gradio si kuću u Dugom Selu, kamo da se smjesti sa svojom obitelji - dovezao je drvo i troška za radnike; a kada se vraćao kući poplašili mu se konji, spao s kola - slomio vrat i ostao mrtav. Ostavlja ženu i diete na brigi tasta i punice.

Kasnije te iste godine, opisuje se jedan brutalan zločin u Nartu.
U Nartu imade ciglana odaljena od sela u polju kraj šume, tu ciglanu drže Talijani već više godina u zakupu, ali se pod jesen, kada na ciglani više neima posla, vraćaju kući, a tako su odlučili i ove godine. Težake su isplatili i odpustili; a obitelji poslali kući, dočim su se gospodari Antonijo i Emilijo zadržali sami, da još neke poslove obave - ali i oni imali bi bili otići u rujnu u svoj kraj, u Udinu.
Ali prije zadesila ih grozna nesreća. Stanovali su u malenom kućerku, što su si ga sami podigli; ali onako kan da im nikakova pogibelj ne prieti - bez čvrstih vrata i brava - tudier su bezbrižno živili i spavali. Jednog jutra nadjena su vrata razbijena, a u sobi u krvi ogrezla Antonija i Emilija. Bijaše ih strašno pogledati - jer na njima bijaše mnogo rana, a svaka na smrt: glave im sjekirom razmrskane, a tielo osakaćeno. Na umorenima se opazilo da su se borili za svoj život; jerbo je Emilijo već mrtav držao grčevito u ruci motiku, s kojom se je branio. - Zlikovci koji su to zviersko djelo počinili - iščezli su nevidom - nestalo im traga. U prvi mah pala sumnja na domaće ljude - ali se namah uspostavilo da su osumnjičeni nekrivi, pak ih se pustilo na slobodu. Potraga se vodi - hoće li uspjeti - ne zna se, ali sva je prilika da hoće, jer i napadači nisu mogli ostati čitavi, i na njima će se naći ozljeda.

Iz Gračeca je 28. siječnja 1904. godine stigao u uredništvo opis jedne svađe iz krčme.
U večer našla se trojica mladih ljudi u krčmi, njeki Š. pak L. i S.; uz čašu vina mladi se ljudi razigrali, a zavadili, a ta svađa svršila se žalibože sa smrću jednog od ove trojice naime Š. za kojega se u obće znade da nije bio na najboljem glasu. - Š. se prvi maknuo iz krčme, a za njim potekla ona druga dvojica, te mu na drumu kolčevima razmrskali glavu, tako da je na mjestu ostao mrtav. Drugi dan došlo povjerenstvo na lice mjesta - ali je našlo mrtvu lješinu. Krivci bijahu namah pohvatani, te odvedeni u zatvor kotarskog suda dugoselskoga, gdje je s njimi provedeno saslušanje. Nesretni je Š. svršio i kako će ona dvojica svršiti ne znamo - njihovom će sudbinom odlučiti sud.

Ovom ubojstvu je kumovao alkohol, ali da alkohol ubija direktno, pokazuje članak iz sredine veljače 1903., a mjesto radnje je Dvorišće.
Išao I. G. sa svojim susjedom u susjedni Brckovljan po poslu, pak se navratio u krčmu, te kako pripoviedaju popio litru špire. Ona ga omamila, te mu uzela pamet i sviest. Poslije četiri sata, dakle za visoka dana jošte vraćao se kući, do koje bilo mu je kakova slaba pol sata. Ali kući nije došao već su ga drugi dan u šikari našli kraj brckovljanskog groblja mrtva, ogrebena i okrvavljena. Našli mu trag kojim je išao, ali išao je ne kako ljudi idu, već kao životinja, povlačio se zemljom na koljenima i rukama, dok se nije sav umorio pa napokon zadušio. - Sudbeno povjerenstvo moglo je samo potvrditi smrt, jer se o kakovoj nasilnoj smrti nije moglo ni naslućivati.
Žalostan slučaj, ali živa opomena za narod kao što i za one, kojima je sudbina naroda povjerena. Meni je poznato više takovih slučajeva, koji su se u razdoblju od malo godina u našoj okolici dogodili.
Držale se karmine u L., momci pošli u Zagreb da kupe špire, kada su ju nabijali, zatraže lakomi momci od trgovca, da im dade piti, trgovac im dao; momci se napili, a jedan od njih na putu umro, prije nego li je kući došao. Drugi takav slučaj pridesio se u svatovima, gdje se za okladu pila špira, dok se nije jedan mrtav srušio na zemlju.

U idućim brojevima osvrnut ćemo se ipak na neke vedrije teme iz prošlosti, upoznajući tako kako su živjeli naši stari. Jer ako ćemo pravo, službena povijest nikad ne bilježi takve "sitne" događaje.

Predrag Topić