Stara crna kronika dugoselska
Tragajući za tekstovima koji su na ovaj ili onaj način vezani za dugoselski
kraj, može se naći vijesti raznih provenijencija. Tako je bilo
i s čitanjem pučkog dvotjednika "Prijatelj naroda". Te su novine
izlazile od 1888. do 1925. godine. Od 1901. pa do svoje smrti
1904. godine uređivao ga je najznamenitiji dugoselski župnik i
književnik Josip Zorić. Tako je bilo i dosta vijesti iz Dugog
Sela i okolice. Tema ovog prikaza je ono što bismo danas nazvali
"crna kronika", a u "Prijatelju naroda" bilo je podosta takvih
vijesti iz Dugog Sela. Ti su tekstovi uglavnom nepotpisani. Prenijet
ćemo u cijelosti nekoliko takvih "dopisa", kako su se naslovljavali.
Evo jednog "dopisa" iz Dugog Sela, datiranog na
14. ožujka 1902. godine.
Dugo Selo je oveće mjesto sa 1500 po prilici duša. Imade sve oblasti, imade
štedionicu, imade parnu pilanu i mnogobrojno željezničko osoblje;
ali nema oružnika. Bili su oni, ali su preneseni u Božjakovinu;
jer da ih u Dugom Selu ionako ne treba; tako pripovjedaju da
se je izjavio kotarski predstojnik.... U Dugom Selu nažalost
učestale su krađe i provale; i to smione provale, a za čudo
koje nikada ne dolaze na vidjelo. Da spomenem samo dvije koje
se u razmaku nekoliko dana dogodiše. Imade u selu u neposrednoj
blizini crkve i župnog stana i drugim kućama novo podignuti
dućan. Noću na 8. ožujka dođoše zlikovci te pod prozorom dućana
probiše zid i unidjoše u dućanske prostorije, i odnesoše kojekakovih
stvari, pak odmagliše nevidom, a da ih nitko ni opazio nije.
Stvar bijaše prijavljena oblastim, ali provalnikom zameo se
trag. To je pako tim čudnovatije, što je dućan na glavnom drumu,
kuda svu noć prolaze kola, a i noćna straža imala bi obilaziti
selom, pa ipak nije nitko ništa opazio.
Kasnije je učinjena provala na župni stan noću na 14. ožujka.
Zlikovci se uzpeli na krov župnog stana, te kroz maleni prozor
unišli na tavan, pak odnijeli meso i slaninu što se sušilo na
tavanu. I to je bilo prijavljeno, ali sva je prilika da će se
i ovomu nedjelu zamesti trag. Ali i osim ovih nedavno izvedenih
kradja, bijaše takovih kradja i provala u Dugom Selu više, kod
raznih gospodara, a da im se uz svu potragu nije ušlo u trag.
Doista žalostni pojavi kojih nije bilo dok se u selu desila
oružnička postaja, a zlikovci se jošte jedino oružnika boje....
Ako narod plaća porez i nosi sve nuždne terete, imade nedvojbeno
pravo da mu bude osoba i imetak zaštićen, a zato je dužna oblast
da se brine.
Vjerojatno isti autor nastavlja temu provala i
nedostatka oružane straže u kratkom članku iz 22. siječnja 1903.
godine.
U Dugom Selu imade razkalašenih i surovih mladih ljudih, koji
zalaze u krčme i buče, pak nastavljaju svoj zanat na ulici -
kidajuć plotove i tukuć se. Ja ne znam da li bi moj predlog
odgovarao duhu vremena, da li bi se uobće dopao, ali bi mirne
duše zahtievao: da zimi budu sve krčme do desete ure zatvorene,
jer do tog vremena - svaki je mogao svojim potrebam zadovoljiti
- pak se mirno vratiti kući na počinak - ja bi dalje hotio da
se svatko koji se noćju bez posla ulicom ili selom klatari pritvori,
jer taj težko ide za poštenim poslom...
Malo bi koji tjedan prošao , a
da ne bi ponjekoliko kradje bilo
provedene većinom peradi, kokoših,
gusaka, purana. Već od davna
nije se nijedan pronaći mogao,
dok se nije ovih dana jedan ulovio,
ali taj će valjda njekoliko
dana odsjedeti pa opet svoj zanat
nastaviti.
Ovih dana ta je tatska družba nješto većeg poduzela, ali joj
nije pošlo za rukom da izvede što je nakanila bila izvesti.
Probili su na obćinskoj kući zid, u nakani da provale u ured
gdje je obćinska blagajna; ali njekog su morali naslutiti da
dolazi pak su za vremena odmaglili.
U broju 14 iz 1902. godine stanoviti S.B. piše
članak o teškom životu seljaka i daje opis vremenske nepogode
i posebno zanimljiv podatak o postojanju obrane od tuče.
Na samo Ivanje poslije podne nadvili se nebom gusti, tamni oblaci te protegli
onamo od Svetog Ivana prek osv. Martinskog briega nad Dugo Selo.
Sa sv. Martinskog briega grmili tučobrani, koji su uistinu lomili
oblake, a valjda i občuvali vinograde, ali sudbonosni oblaci
se spustili nad Božjakovinom - Andrilovcem, Ostrnom velikom
i malom, Leprovicom i Dvorištem, te u četvrt sata uništili svu
gospodarsku privredu u polju. Ječam, koji bi do koji dan došao
pod srp, te bio prva hrana i hljeb ubogom seljaku, smlaćen je
do temelja tako da u njem ne bi ni s očalima zdrave i ciele
lati našao. Raž je sasječena i u zemlju pogražena, a isto tako
i pšenica. Kukuruz koliko je proniknuo, propao u zemlju, kao
da ga nije bilo zasijana. Djelovanje leda najbolje se opaža
na konoplji, jer ti se ona pokazuje kao škarami ošišana. I drugi
dan u onim selima opazio si na hrpe naslagana leda, da bi ga
i lopatami mogao grabiti.
1901. u "Prijatelju naroda" pojavila se kratka
vijest o jednom požaru u Dugom Selu, a članka je objevljen 5.
ožujka.
Noćas oko polnoći porodila se vatra u dimnjaku g. Ferdinanda Obada, posjednika
u Dugom Selu. Iskre sa dimnjaka pale na tavan, od kojih se zapalile
lahko zapaljive stvari na tavanu, a odavle zahvatio plamen krov
i roženice i strop - tako da je ciela kuća u tili čas bila u
plamenu. Ukućani mirno spavali i ne sluteći da im krov nad glavom
gori - a kad se probudili istom opaziše u kolikoj im je pogibelji
imetak i život. Na parnoj pilani prvi su opazili vatru, te dali
znak za uzbunu, zatim tužna jeka zvonova oglašivala nesreću,
a napokon i vatrogasci našli se na okupu. Na garištu skupilo
svieta koji se od prvog sna probudio - a načelnik koji je takodjer
na mjesto došao - opominjao sviet da se prihvati posla noseć
vodu i pripomažuć vatrogascem. Složnomu radu vatrogasaca i naroda
pošlo za rukom da ograniče vatru, jer je bilo pogibelji da ne
planu i susjedne kuće. Uz naše revne vatrogasce, osobito se
dobro ponieše ljudi sa pilane, koji su sa svojom štrcaljkom
došli na pomoć. Kako je vatra nastala ne zna se upravo, ali
sva je prilika da se u dimnjaku nagomilala čadja, pak se ova
upalila; a pošto su bila na dimnjaku vrata otvorena - jer se
sušilo meso - to je plamen zahvatio krov. Sreća što je kuća
bila zidana i criepom pokrivena. Štete na kući imade mnogo -
ali ona je bila osigurana; ali na tavanu bilo meso, masti, svakovrstnog
žitka, a to je sve propalo.
Evo i jedne kratke crtice iz broja 9, 1903. godina.
Štrajk na zemaljskom dobru Božjakovina. Na zemaljskom dobru
Božjakovina imade uviek zaposleno na stotine radnika, tako je
bilo i ove godine. - Radnici zahtievali veću nadnicu, a kada
im se ova nije doznačila, odlučiše obustaviti rad, ali za obustavu
nisu bili svi, nu oni prisiliše i ove da obustave rad. Malo
je falilo što nije došlo do izgreda, te su morale posredovati
oblasti i oružničtvo, nekoliko ih bilo uhapšeno i odvedeno u
Zagreb, a ostali nastavili svoj posao.
Alkohol je uvijek bio neugodan suputnik ljudi, a tome i svjedoči
ovaj opis izgreda na željeznici iz 1901. godine.
Izgredi na željeznici nisu ništa neobična, osobito gdje se desi
veća množina naroda, kao što to biva o sajmovima i proštenjima;
a biva to kadšto s neopreza i neuljudnosti željezničkih činovnika,
a često u nenormalnom, pripitom stanju. Tako o Duhovima došlo
u Dugo Selo družtvo - te se u gostioni pozabavilo a i ponapilo.
Jednomu se izmijenio šešir, a taj počeo praviti viku i kriku
da se gotovo cielo mnogobrojno obćinstvo na kolodvoru zbunilo.
Od vike došlo do strašnih bogogrdnih kletva i psovaka; pa kad
se mladi delija nije primirio već nastavio psovati i predstojnika
i načelnika, a da bude smutnji kraj i konac pograbiše ga stražari
te odvedoše u Dugo Selo u zatvor, dok se raztrezni i bude sposoban
da put nastavi.
Takovi su pojavi žalostni - ali moći im je jedino poukom pomoći
- ali nesreća je što takovi ljudi ne primaju nauke i upute.
U idućem broju "Dugoselske kronike" nastavit ćemo
"crnu kroniku" s početka 20. stoljeća u Dugom Selu, ali s prikazom
najtežih kaznenih djela i pogubnih nesreća.
Predrag Topić
