STJEPAN PAJTEK - POSLJEDNJI
PUDAR NA MARTIN BREGU?
 |
| Stjepan Pajtek |
Dok je većini Dugoselaca šetnja Martin bregom navika koju upražnjavaju
poslije nedjeljnog ručka, ne bi li skinuli koji suvišan kilogram,
sedamdeset i osmogodišnjem Stjepanu Pajteku obilazak Martin
brega svakodnevni posao.
Pajtek je naime već šesnaest godina, od kada je odlukom Sekcije
vinogradara tadašnjeg Seljačkog saveza imenovan za pudara, odnosno
čuvara vinograda, svaki dan na Martin bregu. U različita doba
dana, često i noću, Pajtek obilazi svaki kutak na brijegu, te
pozno motri na svaku vikendicu i klijet. Takav je posao pudara,
kaže, a on ga, dok ga zdravlje i kondicija služe, želi obavljati
kako je propisano. Na to se već naviknula i njegova supruga
Ankica koja je puna razumijevanja za Stjepanov posao i česta
izbivanja od kuće, posebice u razdoblju od početka sazrijevanja
grožđa do berbe.
Ne smeta ga puno, kaže Stjepan, niti činjenica da je na Martin
bregu vinograda i kleti sve manje, a sve više kuća i stalno
nastanjenih objekata. Posao je, kaže, posao. Smeta ga tek divlja
i nakaradna gradnja, uglavnom bez građevinskih dozvola, ali
to, nažalost, nije njegov dio posla i na to ne može utjecati.
 |
| Dekanićeva klet |
Na Martin bregu ostalo je još oko 120 parcela s vinogradima
i kletima i Stjepan ih znade u dušu. Unatoč godinama imam fotografsko
pamćenje, kaže Stjepan, pa primijetim svaku promjenu. Često
puta ljudi zaborave alat nakon posla i ja im ga pospremim, a
ako zaborave zaključati vikendicu ili neke vrednije stvari,
odnesem im ključ i stvari u kuće. To je naprosto takav posao
i zato s ponosom ističe da pudar ne može biti bilo tko već su
za obnašanje ovoga posla oduvijek birani časni i pošteni ljudi.
Osim toga pudarenje nije niti unosan posao pa Stjepan za svoj
cjelogodišnji posao od vlasnika parcela ubere od trideset do pedeset kuna.
Premda se posao mnogima čini primamljiv, ima i trenutaka kada
se susreće s onima koji žele otuđiti nečiju imovinu pa je neizbježna
i suradnja s policijom, a upravo zbog takvih situacija pudarima je dopušteno nositi i oružje.
Ipak ovaj bivši željezničar kojega stari Dugoselci pamte i kao
izvrsnog nogometaša i plesača u Preporodu, ne bi mijenjao posao
koji radi. Plaši ga samo mogućnost da upra vo s njim ne umre i
tradicija pudarenja na Martin bregu.
Riječ "pudar" vjerojatno je nastala od arhaičnog glagola koji
je u hrvatskom jeziku zabilježen kao "puditi" ili "pudati",
a značenje mu je tjerati i plašiti.
 |
| Josip Kulaš s unukom Marijanom |
Pudari, koji negdje obavljaju i posao tzv. "poljara" javljaju
se u različitim dijelovim Hrvatske, ali i drugdje, primjerice
i u Vojvodini gdje, na Fruškoj gori, postoje i posebne jesenske
turističke manifestacije pod nazivom "Pudarski dani" kojima se
želi podsjetiti na nekadašnje značenje ovog izumirućeg zanimanja.
Nismo uspjeli doći do podatka od kada pudari čuvaju vinograde
na Martin bregu. Stjepan Pajtek sjeća se svojih neposrednih prethodnika
na tom poslu Tome Grzele i Ive Mihira, a gotovo legendarni pudari
na Martin bregu bili su Josip Kulaš (čiju fotografiju donosimo
u prilogu) i Mato Puretić. Obično su na Martin bregu bila dva
pudara, a dugo godina birani su na "skupštini" vinogradara u gostionici
na vrhu Martin brega koja je bila smještena u kleti obitelji Dekanić.
Stjepanov kolega bio je Valent Kocijan koji je zbog bolesti prije
dvije godine prestao obnašati dužnost, nakon čega Stjepan radi
sam.
Koliko su se pak vremena u posljednjih petnaestak godina promijenila,
kaže Stjepan, svjedoči i činjenica da, primjerice, ove godine
nije zabilježena niti jedna krađa trešanja na Martin bregu. Teško
je vjerovati da su današnji klinci toliko moralniji od svojih
prethodnika kojima je ovo bila omiljena proljetna zabava. A možda
bi i današnji klinci isto radili, kad se na trešnju ne bi trebalo
popeti i kada bi se sve moglo obaviti putem interneta?
Nenad Haleuš Mali
