Dugo kišno ljeto

Započelo je i ljeto. Dugo su ga očekivali, posebice učenici i studenti, ali i tzv. radni ljudi koji će, već tradicionalno, tijekom ljeta iskoristiti barem dio godišnjih odmora. Mnogi su ga, međutim, očekivali sa strepnjom, a sve je izvjesnije da su upravo oni bili dobri proroci. Recesija koja je k nama, uostalom kao i sve druge, bilo dobre, bilo loše stvari, stigla s malim zakašnjenjem, dobrano se zahuktala. Osim toga, ostali smo i bez premijera koji je većini građana Hrvatske ulijevao povjerenje da će, unatoč svemu, s ulaskom u Europu ipak doći bolje sutra.
Uza sve oblake na gospodarskoj i političkoj sceni, nikako da nas zaobiđu i pravi oblaci pa su, gotovo svakodnevni ljetni pljuskovi, počinili popriličnu štetu, posebice u samom središtu Dugog Sela koje je nepopravljive optimiste barem donekle podsjetilo na Veneciju koju će ove godine, uostalom kao i našu hrvatsku obalu, vidjeti samo rijetki.
Iz medija svakodnevno dopiru crne slutnje koje kazuju da ni jesen neće biti bolja pa je u ovim trenucima teško zadržati čak i umjereni optimizam.
Ipak, u svem tom sivilu ne bismo trebali zaboraviti i dobre stvari kojih, vjerovali ili ne, još uvijek ima. .U gradu i susjednim općinama i dalje se gradi. Dugoselci dobivaju godinama očekivane infrastrukturalne objekte; novu osnovnu školu, kanalizaciju, nogostupe, u Brckovljanima grade novo nogometno igralište, kanalizaciju, ceste i nogostupe, a Rugvica će konačno dobiti športsku dvoranu, ali i druge objekte infrastrukture o kojima se još samo prije nekoliko godina moglo sanjati. Lokalni proračuni još uvijek se dosta dobro pune.
Bez obzira što nam donosi jesen, treba iskoristiti i ovo ljeto u kojem bi konačno moralo zasjati i sunce. A upravo da bi se riješili crnih slutnji i stresa, morali bismo uživati u svakom lijepom trenutku i iskoristit ga, primjerice, za odlazak na izlete biciklom u prelijepu okolicu Dugog Sela koju mnogi još uvijek dovoljno ne poznaju. Dovoljno je uzeti bicikl i krenuti na Martin breg, na skelu u Oborovu, na ribolov na jezera pokraj Save, ili pak na prelijepe brežuljke Svetog Jakoba, Hrebinečkog i Štakorovečkog brega, ili pak otići do Lonje pored koje u idiličnoj atmosferi još uvijek pasu krave. Sve to će vas barem na trenutak oteti od crnih slutnji koje se, na koncu konca, i ne moraju ostvariti. Uostalom stara ciganska mudrost kaže da se treba radovati upravo kad je najteže, jer nakon kiše, uvijek dolazi sunce.

Nenad Haleuš Mali