DAN POSLIJE

Dan je bio ko iz kataloga; ne prevruće, s otvorenim propuhom s Martin brega, sjeverac je hladio i kandidate i birače i sve je bilo skoro isto ko u onom holivudskom filmu "Dan poslije", kad su Ameri i Rusi zveknuli atomske bombe, pa je sve bilo isto kao i prije samo je malo padao atomski pepeo, a nigdje ljudi.
U Dugom Selu je ob devetoj vuri v jutro padala bijela pahuljica od topola, a mali minibus se ščučurio pored kolodvora, šoref jede sendvič, neku kobasicu dulju od tanjura i kroz njupavce mi kaže kako je to bus za Martin breg za pet kuna, iliti jednogmedeka i taj čas si na vrhu brega. Nije mi se išlo na Martin breg rano ujutro, samo mi je po crijevima krulilo jer cijelu noć nisam ništa jeo.
I dokotrljam se ja do dugoselske tržnice, a ono plakat predizborni velik poput filmskog plakata.Na plakatu uz gradonačelnika još dva, valjda pomoćnika, baš ko na Divljem zapadu, umjesto pljuca i šerifskih znački imali su dizajnirana odijela i croata kravate na štrafte; i sve bi to bilo u redu da nije plakat bio iza rešetaka. Nisam imao tu čast da upoznam gradonačelnika, a eto, njegovu sliku već Dugoselci bajbukirali, pa ti sad vjeruj ljudima.
Obavim u Dugom Selu još neke salonske obaveze, raspitam se gdje se dobro jede, dobri ljudi me uputili u općinu, zapravu nekadašnju općinu, a današnji magistrat, gradsku kuću gdje stoluje vlasti i oporba, od milja zvana opozicija. Tek kad sam se najeo pokrenule su mi se moždane vijuge pa sam počeo razmišljati o zemaljskoj vlasti dvonožaca, ili učeno rečeno: ljudi od žene rođenih. O nebeskoj državi nemam puno podataka osim što mi je nekada kapelan Milček priprijetio paklom gdje me čeka vrag z vilama i tu ću pod moraš ložiti nekakvu vatru i grijati limb, što je zapravo čistilište ili predvorje raja i pakla.
Čudo da još nisu uveli centralno. Od tog prizora sa vragom uvijek se pomalo stresem od jeze kao da mi je guska prešla preko groba. Obavezno se popipam i ustanovim da sam sa ove strane rampe, pa ću vam, dragi Dugoselci, ispričati priču o mukama političara, i to ne bilo kojih i bilo kakvih, nego ovih današnjih koji iz mrijestilišta zemaljskog limba kreću liftom prema gore.
Jedan takav mlad, učen, dečko od karijere koji obećava, dođe kod brijača baš isto kao i ja. On u dizajniranom trodijelnom odijelu, a ja u dizajniranom odbačenom poluodijelu nepoznate marke Made in sesvetsko sajmište pod šifrom "pokojniku je dobro stajalo, ali mu više ne treba". On sređen pic-pic iz svoje socijalne klase, ja zbigecan na moj zdravo-seljačko-boemsko-vrtlarsko i književničko-pustolovni način; skraćeno: slobodnolebdeća inteligencija u odijelu za male pare.
Brijač Miško šišao nekog željezničara pa su raspredali o prošlim vremenima; dva tipična jugonostalgičara koji su stalno spominjali Tita, K15, instituciju ONO i DSZ, akciju Ništa nas ne smije iznenaditi u Mjesnoj zajednici s pivom i kobasicama, pa mi neka netko samo kaže da sam ja jugonostalgičan. Ja brici i željezničaru nisam ni do gležnja. Ja sam dvije trećine svega pozaboravljao. Ljubavi mi se pretvorile u bakice, ja sam posivio i posjedio, od silne demokracije dobio sam kurje oči, džozluki me žuljaju na nosu, šećer mi pada pa mi se ruke tresu i još samo mogu biti nostalgičar za vrijeme kad sam imao love ko Đajić, a sada u domoljubnim vremenima brojim sitniš u džepu, jedna kunica - jedna kumica.
Lokalni političar je zauzeo pozu parlamentarca, čita novine, uglavnom krupne naslove, mrmlja nešto sam za sebe kroz njupavce;nije čovjeku pravo što su mu željezničar i brico popalili prošlost, a on jadan i nevoljan, čeka svoju frizuru - tonzuru pa da se slika za plakat, a dobro zna da su plakati Bogu za plakat, naročito kad prođe baba s kolačima. Vidim da je potrebna moja intervencija dvorske lude, pa sasvim ozbiljno kažem čovjeku, neka se ništa ne sikira, jer kakva su vremena i kakva je turbulentna politička situacija, danas si na vrhu piramide, a sutra na dnu hranidbene ljestvice. Pa i sam sveti Petar je karijeru počeo u rimskim katakombama kad je Neron bio na vlasti, a znamo tko je kresnuo Rim; pa i Hitleriška je karijeru počeo u pivnicama, a završio u bunkeru; Tito je prvo sindikalne dvorane vidio iznutra, a karijeru završio sjajnim sprovodom koji je bio planetarni događaj.
A vi se, dragi gospodine, meškoljite ko kvočka na jajima čekajući svoju frizuru i mislite si biste li dali ugraditi pramen. Okanite se pramena. Ni Indira Gandhi nije sa svojim dobro prošla, ni Kiro Gligorov, makedonski lider, pa i naš fio domestikus iz Turopolja mi je bio prepoznatljiv sve dok ga nisu prošarali po glavi, onda sam mu u Sesvetama morao reći: Pa, tko bi rekao da si to ti!
I eto, sada nakon svih tih slikanja, plakatiranja, tih stresova kad se broje glasovi gdje uvijek postoji mogućnost da iz prilike padneš u nepriliku. Pa ne kaže uzalud naš mudar narod: Ne vjeruj statistici koju nisi sam krivotvorio; ili: ako nikako drugačije ne ide, onda pošteno.
Sve što je napisano u ovoj humoreski, ne može i ne smije biti u uvodniku novina zato što moja lapidarno-boemska-slobodnolebdeća inteligencija nije ni na čijem spisku. Za mene su svi kandidati sjajni, bajni i sve što se uz to fura, jer kad bi me i primili u državnu službu, ja bih bio službenik šesnaestog platnog razreda. Zato mi je bolje ovakvo pa ide dok ide, a kad ne ide, Turci kažu jok, a mi utješno - bumo vid'li.

Josip Rogin