Nagrađena Ida Dojčinović na natjecanju "Europa u školi"2009.

Europski dom Zagreb je trinaesti put za redom organizirao, uz pokroviteljstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, natjecanje za učenike i mladež "Europa u školi" na razini Hrvatske. U skladu s odlukom Europske komisije koja je 2009. proglasila Europskom godinom kreativnosti i inovacije, učenici su, ovisno o dobnoj skupini, imali zadane teme poput "Moj doprinos boljoj Europi", "Kreativnost i inovacije kao temelj buduće Europe" i "Pronalasci Nikole Tesle kao uzor mladenačkoj kreativnosti". Između pristiglih 1855 literarnih, likovnih i glazbenih radova, rad Dugoselke Ide Dojčinović osvojio je visoko treće mjesto u dobnoj skupini 3. - 4. razred srednje škole. Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrada koja se održala povodom dana Europe, 11. svibnja autori najboljih radova su saznali kamo će ovog ljeta otputovati. Naime, svake se godine organiziraju internacionalni kampovi dobitnika nagrada ovog projekta koji pod stručnim vodstvom imaju priliku upoznati drugu kulturu. Ida će stoga 20. srpnja otputovati na Cipar, s još tri djevojke iz Hrvatske, sedam dana istražujući Limassol, Nicosiu i druge cipranske znamenitosti. Inače, ovo nije Idina prva nagrada, prošle je godine nagrađena putovanjem u Češku, a kao pobjednica prošlogodišnjeg natječaja "Što nas spaja, što nas razdavaja" "Europske godine međukulturalnog dijaloga" posjetila je i Njemačku. Ovi iznimni uspjesi bili su povod za predstavljanje ove mlade Dugoselke kroz kraći razgovor o nagrađenom radu te o njenim daljnjim planovima.

Što je obuhvaćalo Vaše istraživanje o Tesli?
Teme su bile unaprijed zadane, ovisno o dobnoj skupini. Ova me tema jako obradovala jer, iako sam znala za Nikolu Teslu, nikada se nisam previše informirala o njemu i njegovom životu. Kako bih se što bolje pripremila za pisanje eseja, pročitala sam njegovu autobiografiju "Moji pronalasci" i nekoliko knjiga koje opisuju njegov život, također sam i pogledala nekoliko filmova. Tek sam tada uvidjela kako je velik čovjek bio i kako je nepravedno zapostavljen. Primjerice, kada postavite pitanje tko je izumitelj radija, mnogi će odgovoriti Guglielmo Marcconi. Međutim, Nikola Tesla ga je prvi izumio što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država.

O čemu se konkretno radi u tekstu, što ste posebno naglasili?
Kroz esej sam obradila život i djelo Nikole Tesle ispreplićući ga sa svojim razmišljanjima. Pred kraj istraživanja, sam uvidjela kako Tesla uistinu može biti uzor, ne samo mladenačkoj kreativnosti, nego i uzornom ponašanju, karakternoj neiskvarenosti, ispravnom vrednovanju životnih ciljeva i principa. Stoga sam posebno naglasila svoje spoznaje o njemu i njegov utjecaj na mene.

Što znači dobiti ovakvo priznanje?
Svako mi je priznanje poruka koliko moj rad vrijedi. Ne volim prosječnost te stoga težim originalnosti i izvrsnosti. Budući da u srpnju odlazim na Cipar gdje će u internacionalnom kampu sudjelovati nagrađeni učenici i učenice iz cijele Europe, ta moja težnja je prepoznata i nagrađena. Prošle godine sam u Češkoj uživala upoznavajući Nijemce, Estonce, Rumunjke, Slovenke, Čehe, Cipranke...Kroz druženje smo razvijali toleranciju, strpljenje, improvizaciju, engleski jezik (koji je službeni jezik kampova). Sklopljena su mnoga prijateljstva koja se i danas održavaju. Tako sam s prijateljem Maximilianom Hockeom iz Hamburga odlučila sudjelovati na jednom drugom natječaju krajem prošle godine na kojem smo i pobijedili. Uistinu je teško pokušati prikazati sve spoznaje, misli i osjećaje kojima je protkano moje iskustvo sudjelovanja u kampu. Inače, Matea Sertić, koja je osvojila 1. mjesto, je moja najbolja prijateljica iz razreda koja ja je na moj nagovor odlučila prisustvovati. Obje smo priželjkivale od početka put na kamp na Cipru i to se ostvarilo.

Koliko su mladi Europe različiti ili isti odnosno mogu li zajedno živjeti u EU. Pripadaju li nekim drugim svjetovima?
Iskusivši život u multikulturanoj zajednici, mogu reći da smo isti. Imamo iste ili slične snove, želje, nadanja, prošli smo kroz razočarenja, ostvarenja sebe, odrastamo i spoznajemo što bismo željeli promijeniti, a što usvojiti. Jedino što nas razlikuje su oblici iskustava. Kroz zajedničko druženje oplemenjujemo svoj misaoni svijet, širimo granice tolerancije, iskustva i na kraju, naučimo ponešto o samima sebi. Osim toga, zahvaljujući tehnologiji povezaniji smo nego ikad i ostajemo u kontaktima. Na primjer, na Cipru ću se susresti s dvije djevojke s kojima bijah u Češkoj.

S obzirom na prethodne uspjehe koji su Vam daljnji planovi?
Još od osnovne škole imam želju ići na Pravni fakultet u Zagrebu stoga sam i odlučila otići u Upravnu i birotehničku školu. Tamo sam kroz predmete poput obiteljskog prava, imovinskog i radnog prava, ustavnoj ustroja RH samo učvrstila svoju želju. Mnogi se iznenade kada im to kažem jer zbog moje kreativnosti misle da ću potpuno drugim smjerom krenuti, no moja prva ljubav je ipak pravo.

I na kraju, što mladi žele i trebaju - isto u Europi, Hrvatskoj, pa na kraju i u Dugom Selu?
Prvo čega se mogu sjetiti su prilike u kojima se možemo dokazati i veću mobilnost u obrazovanju. Osim toga, definitivno bi se više trebalo ulagati u mlade, pogotovo kroz obrazovanje. U ovoj generaciji ima mnogo ambicioznih osoba koje su uporne, voljne i žele raditi, napredovati, ulagati u sebe i u Europi, i u Hrvatskoj.

Ana - Marija ŠPRIHAL